Tokom svog izlaganja na NATO samitu u Haagu, američki predsjednik Donald Trump iznio je niz tvrdnji koje su izazvale značajnu pažnju svjetske javnosti, ali i zapanjenost u regionu Balkana. Među ključnim temama bio je njegov navodni doprinos u sprečavanju nekoliko potencijalnih ratova, uključujući sukob između Srbije i Kosova. Ono što je posebno upečatljivo jeste potpuni izostanak bilo kakvog izvještavanja o toj izjavi u režimskim medijima Srbije, uprkos njenoj težini i potencijalnim implikacijama.
Na samitu koji je označio novu fazu u politici NATO saveza, odlučeno je da se budžeti za odbranu povećaju na pet posto BDP-a do 2035. godine, što je predstavljeno kao ključna mjera za jačanje globalne sigurnosti. Na press-konferenciji koja je uslijedila, Trump je, u svom prepoznatljivom stilu, odgovarao na niz pitanja međunarodnih novinara. Na pitanje austrijskog novinara o njegovoj poznatoj izjavi da bi rat u Ukrajini okončao za 24 sata, Trump je odmah prekinuo novinara i potvrdio da je izjava bila „naravno, sarkastična“.
U nastavku, međutim, prešao je na mnogo ozbiljniji ton, tvrdeći da:
-
„Rat u Ukrajini nije jednostavan kao što neki misle“,
-
„Suočavanje s Putinom i Zelenskim bilo je posebno zahtjevno“,
-
„Bilo je teže nego s drugim ratovima“.
Potom je, neočekivano, izjavio da je za samo 12 dana okončao sukob koji se pripremao tri decenije. U tom kontekstu pomenuo je i druge međunarodne sukobe:
-
Sukob između Ruande i Konga, za koji tvrdi da je njegovom intervencijom doveden do mira;
-
Napetosti između Indije i Pakistana, gdje, kako kaže, nije bilo govora o potencijalnom nuklearnom sukobu jer – „oni već posjeduju nuklearno oružje“;
-
Sukob između Srbije i Kosova, za koji tvrdi da ga je lično zaustavio, iako nije iznio dodatne detalje o datumu, metodi ni učesnicima.
Trump je naglasio da je političku i diplomatsku težinu koristio kroz trgovinske ucjene, posebno u slučaju Indije i Pakistana, gdje je rekao: „Ako se budete borili, nema trgovinskog sporazuma.“ Tvrdi da je ovaj pristup bio efikasan, jer su lideri tih zemalja navodno odmah pristali na mir.
Ono što je posebno interesantno jeste da su regionalni mediji izvan Srbije prenijeli ove tvrdnje, dok su mediji bliski vlasti u Beogradu ostali u potpunosti tihi. Niti jedan naslov, niti jedan segment informativnih emisija nije spomenuo činjenicu da je američki predsjednik govorio o Srbiji kao o strani koja je bila spremna da započne sukob. Takvo medijsko ponašanje izazvalo je brojne komentare na društvenim mrežama i u nezavisnim analizama, uz ocjene da režimski mediji prikrivaju bilo kakvu informaciju koja bi mogla narušiti narativ o miroljubivoj politici srbijanskog rukovodstva.
Trumpova izjava o zaustavljanju „nuklearnog rata“ između Indije i Pakistana dodatno je izazvala pažnju, jer se radi o jednim od najnapetijih odnosa u savremenoj geopolitici. Trump je naveo da su lideri tih zemalja, uključujući i „mog velikog prijatelja, premijera Modija“, pristali na sporazum nakon što im je jasno poručio da trgovinski dogovor neće biti moguć ako se odluče za ratno rješenje.
Listu svojih navodnih diplomatskih uspjeha zaokružio je podsjećanjem na posjetu pakistanskog generala Bijeloj kući, nazivajući ga „vrlo impresivnim čovjekom“, te naglašavajući kako su obje strane bile spremne za mir nakon njegove intervencije.
Uprkos bombastičnosti i političkoj težini ovih izjava, u Srbiji je zavladala medijska tišina. Mnogi analitičari to tumače kao pokušaj da se zaštiti imidž domaće politike, posebno u kontekstu odnosa sa Kosovom. Jer, ukoliko bi se priznalo da je američki predsjednik morao intervenirati kako bi spriječio napad Srbije, to bi direktno kontriralo narativu o „miroljubivosti“ i „zaštiti Srba na Kosovu“.
U širem kontekstu, Trumpova retorika oslikava njegovu težnju da se predstavi kao mirotvorac svjetskog formata, čovjek koji rješava višedecenijske sukobe trgovinskim pritiscima i ličnim autoritetom. Iako su mnoge njegove izjave upitne u pogledu faktografske tačnosti, one očigledno imaju snažan efekat u političkom prostoru – bilo kroz polarizaciju ili kroz medijsko prikrivanje, kao u slučaju Srbije.
Na kraju, ostaje otvoreno pitanje: da li se zaista radilo o diplomatskoj intervenciji koja je spriječila rat, ili samo o političkom marketingu u režiji Trumpa? U svakom slučaju, izostanak bilo kakve reakcije vlasti ili medija u Srbiji dodatno baca svjetlo na stanje medijskih sloboda i odnosa prema međunarodnim partnerima.
