Narastajuće nezadovoljstvo građana Srbije, koje se već mjesecima izražava kroz masovne proteste, prema mišljenju Nenada Čanka predstavlja tek prvi talas dubokih i neizbježnih društvenih promjena. U intervjuu za Slobodnu Bosnu, bivši lider Lige socijaldemokrata Vojvodine daje oštar i sveobuhvatan osvrt na političku, ekonomsku i društvenu krizu u zemlji, kritikujući aktuelnu vlast i njen odnos prema unutrašnjim i vanjskim problemima.
Čanak ističe da je ključni razlog ignorisanja protesta od strane vlasti to što zahtjev naroda nije nikakva reformska sugestija već direktan poziv na povlačenje s vlasti. To, smatra on, aktuelni režim ne želi ni da čuje. Ipak, protesti, iako ne donose trenutno rješenje, jesu jasna najava promjene koja će se, uvjeren je, kad-tad dogoditi.
Prema njegovim riječima, situacija u Srbiji je do te mjere kompromitovana da se država ne može nazvati uređenim sistemom. Umjesto toga, on je opisuje kao “spaljenu zemlju” kojom upravljaju “organizovane interesne grupe”, koje koriste moć i uticaj da zadrže vlast.
Glavni problem današnje Srbije, prema Čanku, jeste sveprisutna korupcija koja prodire na sve nivoe vlasti i uprave. Naglašava da:
-
Bahato ponašanje vlastodržaca postaje svakodnevnica.
-
Institucije su kompromitovane i služe samo političkoj eliti.
-
Pravosuđe je izloženo političkom uticaju, gdje se za ista ili slična djela dosuđuju drastično različite kazne, u zavisnosti od političke podobnosti počinitelja.
Jedan od najupečatljivijih primjera koje navodi jeste slučaj gdje je mlada žena povrijeđena od strane vozačice bliske vlastima, koja je puštena bez ozbiljnih posljedica, dok je istovremeno obični građanin zbog sitnog incidenta osuđen na godinu dana kućnog pritvora sa nanogicom.
Osvrćući se na temu izvoza oružja, Čanak ukazuje da je Srbija odavno izvoznica vojne opreme, ali da sada taj izvoz poprima nove političke i moralne dimenzije. Posebno ističe:
-
Isporuke Ukrajini, koje su izazvale reakcije iz Rusije.
-
Sporan izvoz u Izrael, u trenutku osjetljive regionalne situacije.
-
Ukazuje da Srbija time rizikuje svoje međunarodne odnose i reputaciju.
U širem kontekstu globalnih odnosa, Čanak oštro komentariše vodeće sile svijeta, opisujući ih kao predvođene “neofašistom u Kremlju” i “kriminalcem u Washingtonu”, ali ipak ističe da je Evropska unija i dalje najbolji mirovni projekat koji postoji, iako ima ozbiljne strukturne slabosti.
Jedna od najemotivnijih tema u razgovoru bila je pozicija Bosne i Hercegovine i uloga Milorada Dodika. Čanak jasno poručuje da Dodiku ne treba suditi međunarodna zajednica već pravosudni organi BiH, jer njegov problem nije međunarodnog već ustavno-pravnog karaktera. Naglašava da Dodik nije Srbija, nije ni srpski narod, već samo politički akter koji zloupotrebljava etnički identitet u svoje svrhe.
Posebno je zabrinjavajuća promocija knjige poezije Radovana Karadžića u Beogradu, što Čanak vidi kao još jedan dokaz koliko su društveni narativi kontaminirani i koliko je malo urađeno na suočavanju s prošlošću. Takođe ističe da se čak i djela ubica i ratnih zločinaca promovišu kroz državne institucije, uključujući biblioteke, čime se sistematski relativizuje istorijski zločin.
Govoreći o Kipru, Kosovu i nacionalnim mitovima, upozorava da je omladina u Srbiji duboko zatrovana narativima o prošlim vremenima, koji su oblikovani mitovima o Lazaru, Kosovu i “odbrani srpstva”, dok se pravi problemi građana sistematski ignorišu.
U zaključku, Nenad Čanak jasno poručuje građanima Srbije i Bosne i Hercegovine:
-
Ako se ne bunite – nemate pravo da se žalite.
-
Neaktivnost vodi ka prepuštanju države popovima i generalima, koje je mnogo teže kasnije ukloniti.
-
Organizacija i otpor su jedini put ka stvarnoj promjeni.
Na samom kraju, uz poziv na buđenje i odgovornost, završava snažnom porukom: “Sve za Bosnu, Bosnu nizašta!” – kao simboličnu podršku jedinstvu, otporu i odgovornosti svih naroda regije za sopstvenu budućnost.
U svjetlu svega iznesenog, Nenad Čanak ostavlja snažnu poruku – promjene ne dolaze same od sebe, već kroz odlučnu borbu pojedinaca koji odbijaju šutnju kao oblik pristanka. U vremenu kada se istina potiskuje, a lažni narativi postaju dominantni, odgovornost svakog građanina je da ne pristaje na kolektivnu amneziju i moralnu paralizu. Borba za istinu, pravdu i dostojanstvo društva nije luksuz već nužnost, jer bez nje, kako ističe, “nema budućnosti ni za Srbiju, ni za Bosnu, ni za bilo koga na Balkanu ko još vjeruje u ljudskost.”
