Četrdeset dugih godina ispunjenih tugom, čežnjom i neprestanim majčinskim nadanjem konačno su okončane jednim dirljivim susretom koji je rasplakao cijeli region. Nana Mejrem iz Novog Pazara, žena od 80 godina, konačno je u svom naručju držala sina kojeg je toliko dugo čekala – sina kojeg je tražila čitavu vječnost.
Ova priča, isprva običan apel za pomoć, prerastala je u emotivni događaj koji je duboko dirnuo srca hiljada ljudi širom Balkana. Majčinska ljubav i nada oživjele su u najljepšem mogućem trenutku.
Već godinama, svakog jutra, Mejrem se budila sa istim pitanjem koje joj nije dalo mira: „Gdje li je moj sin?“ Nije znala gdje se nalazi, da li je živ, da li misli na nju, ili ju je možda zaboravio. Međutim, iako je godina bilo puno i bol često prisutan, njena ljubav nije nikada prestala. Majčinska ljubav, pokazalo se, ne poznaje granice, niti zaborav.
Njen tihi, ali težak život, napokon je dobio pažnju javnosti zahvaljujući Tamari Misirlić, poznatoj humanitarki i kolumnistici iz Srbije. Tamara je posjetila nanu Mejrem i na društvenim mrežama podijelila potresan video njihovog susreta.
U svojim riječima, Tamara je opisala taj trenutak:
-
„Zagrlila me kao da grli njega. Kao da sam ja posljednji trag njenog djeteta. Nije me puštala. Plakala je, milovala mi kosu, šaptala: ‘Gdje li si, sine…’“
Video je brzo postao viralan i pogledale su ga hiljade ljudi, ali ono što niko nije mogao pretpostaviti bilo je da je upravo Mejremin sin bio jedan od gledalaca.
I tada se dogodilo pravo čudo.
Sin, koji je zbog životnih okolnosti bio daleko i odvojen od majke, prepoznao je nanu Mejrem na snimku i odmah stupio u kontakt. Informacije su se munjevito razmjenjivale, uspostavljena je komunikacija, a emocije su brzo eksplodirale.
I onda je došao trenutak susreta koji briše sve godine razdvojenosti.
Na pragu starog doma, koji je Mejrem s ljubavlju i nadom čekala toliko dugo, pojavio se njen sin. Sa suzama u očima i rukama koje su, iako odrasle i preuzete odgovornostima, još uvijek bile ruke njenog djeteta.
Tiho je izgovorio:
-
„Majko…“
Ona nije progovorila, samo ga je čvrsto zagrlila i nije ga puštala, kao da želi zauvijek zadržati taj trenutak.
Ljudi iz komšiluka su izašli da svjedoče ovom emotivnom događaju. Plakali su zajedno sa njima, a zatim aplaudirali. Nisu vidjeli samo susret majke i sina, nego su svjedočili i pobjedi nade, snage majčinske vjere i trijumfu ljudskog duha nad vremenom i zaboravom prenosi pressmediabih
