S obzirom na sve veće napetosti na Bliskom istoku, najnovija izjava predsjednika Rusije, Vladimira Putina, izazvala je dodatnu uznemirenost u međunarodnim krugovima. Njegove riječi, upućene povodom američkih napada na iranske nuklearne lokacije, predstavljaju jedan od najoštrijih osvrta Moskve na ponašanje Sjedinjenih Država u ovom sukobu. Putin je, ne navodeći konkretne mjere, poručio da će njegova zemlja učiniti sve što može da pomogne narodu Irana, iako su detalji takve podrške ostali nejasni.
U pozadini ove izjave stoji niz dramatičnih dešavanja. Naime, američki predsjednik Donald Trump, zajedno s izraelskim političkim vrhom, ne samo da je sproveo vojne udare na iranske nuklearne objekte, već je javno sugerisao i ideju atentata na ajatolaha Alija Hamneija, iranskog vrhovnog vođu. Time su dodatno zaoštrene tenzije između Washingtona i Teherana, a Moskva je reagovala upozorenjem da takve radnje mogu dovesti do eskalacije sukoba globalnih razmjera.
U ponedjeljak je u Kremlju održan sastanak između Putina i iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija. Uz njih su bili prisutni i ključni ruski zvaničnici, među kojima su Sergej Lavrov, šef diplomatije, Jurij Ušakov, savjetnik za vanjsku politiku, te Igor Kostjukov, direktor vojne obavještajne službe GRU. Na sastanku je izraženo rusko protivljenje američkom bombardovanju, koje je Putin nazvao neizazvanom i neopravdanom agresijom. Takođe je naglasio potrebu za hitnim smirivanjem situacije.
Važno je napomenuti sljedeće stavove koje je Rusija iznijela tokom sastanka:
-
Oštro protivljenje upotrebi sile protiv Irana
-
Poziv na dijalog i diplomatsko rješavanje krize
-
Izražena spremnost da se pomogne iranskom narodu, bez konkretizacije koraka
-
Upozorenje na upletenost vanregionalnih sila, što dodatno destabilizuje regiju
Prema informacijama bliskim diplomatiji, Araqchi je donio i lično pismo ajatolaha Hamneija namijenjeno Putinu, s molbom za dodatnu pomoć. Iako iz Moskve nije stigla zvanična potvrda prijema pisma, jasno je da Iran traži više od simbolične podrške. Iranski izvori navode da nisu zadovoljni dosadašnjim angažmanom Rusije, te očekuju konkretniju pomoć u borbi protiv zajedničkih protivnika – prije svega Izraela i SAD-a.
Ipak, čini se da Putin trenutno nije voljan previše riskirati, posebno dok je njegova vojska angažovana u iscrpljujućem sukobu u Ukrajini. Osim toga, postoje indicije da Trump pokušava poboljšati odnose s Moskvom, što dodatno komplikuje poziciju Rusije prema iranskom pitanju.
Odnos između Moskve i Teherana posljednjih godina formalno je ojačan. Potpisan je 20-godišnji strateški sporazum, a Rusija je od Irana kupovala oružje i sarađivala na više polja. Međutim, ključna činjenica ostaje – taj sporazum ne uključuje klauzulu o uzajamnoj vojnoj zaštiti. Osim toga, Moskva se protivi mogućnosti da Iran razvije nuklearno oružje, plašeći se da bi to moglo pokrenuti novu nuklearnu utrku u regionu.
Iran je već ranije izrazio razočaranje zbog nedostatka ruske podrške u kriznim trenucima. Tako su, primjerice, tokom opsade Damaska krajem 2024. godine, ruske trupe odbile direktno intervenisati kako bi pomogle sirijskom režimu Bašara al-Asada, iako je Iran očekivao drugačije. Isti obrazac ponašanja primjenjuje se i sada – Moskva oklijeva u pružanju konkretne vojne podrške Iranu, iako u zemlji postoje glasovi koji traže jače angažovanje.
Ti apeli uključuju zahtjeve za:
-
Isporuku sistema protivzračne odbrane
-
Dostavu raketne opreme
-
Pružanje satelitske obavještajne podrške
-
Otvoreno suprotstavljanje američkoj strategiji u regiji
U pokušaju da izbjegne daljnju eskalaciju, Rusija se priključila inicijativi Kine i Pakistana u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje su zajednički predložili rezoluciju za bezuvjetni prekid vatre na Bliskom istoku. Tokom sjednice, ruski ambasador Vasilij Nebenzja podsjetio je na slučaj iz 2003. godine, kada je Colin Powell iznio lažne tvrdnje o oružju za masovno uništenje u Iraku, što je rezultiralo invazijom i razaranjem zemlje.
Prema riječima Nebenzje:
„Ne smijemo ponovo nasjedati na američke priče koje vode ka patnji miliona ljudi. Naučili smo iz prošlosti, i nećemo šutjeti dok se istorija ponavlja.“
Iako se situacija i dalje brzo razvija, jasno je da Rusija balansira između strateških interesa i izbjegavanja direktnog sukoba sa SAD-om. Iako je podrška Iranu retorička i diplomatska, Teheran očigledno očekuje mnogo više – i pitanje je da li će Kremlj u narednim sedmicama ići korak dalje u ovoj globalno osjetljivoj igri moći.
U svemu ovome ostaje ključna dilema – može li Rusija ostati neutralna dok se sukob širi, ili će biti primorana da zauzme jasniju stranu? Bez obzira na ishod, jasno je da Bliski istok ponovno postaje poprište sveopće geopolitičke borbe, čije posljedice mogu imati globalne razmjere.
