U Bosni i Hercegovini uskoro se očekuje podizanje optužnice protiv nekoliko značajnih osoba, među kojima su suspendovani predsjednik Suda BiH Ranko Debevec i bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osman Mehmedagić. Ovaj korak Tužilaštva BiH predstavlja nastavak istrage koja je već izazvala veliku pažnju javnosti, posebno zbog uključenosti kontroverznih ličnosti i optužbi za zloupotrebu položaja.
Prema saznanjima do kojih je došla Istraga, iako je u nekim ranijim sudskim postupcima pominjan i kontakt Ranka Debeveca sa kriminalcem Đorđem Ždralom, taj aspekt neće biti uključen u zvaničnu optužnicu. Važno je istaći da će optužnica biti usmjerena na konkretne krivične radnje koje terete Debeveca i Mehmedagića, kao i još jednog službenika Suda BiH, Milisava Pijuka.
Ranko Debevec biće teretjen po najmanje četiri tačke optužnice, koje uključuju:
-
Zloupotrebu položaja i ovlasti
-
Primanje dara
-
Povredu ravnopravnosti spolova
Tužilaštvo ga tereti da je, između ostalog, od bjegunca od hrvatskog pravosuđa, Zdravka Mamića, primio vrijedan sat kao znak zahvalnosti što pravosuđe u BiH nije donijelo odluku o njegovom izručenju Hrvatskoj. Ovaj skupocjeni sat, iako nije pronađen tokom pretresa Debevecovog stana, dostavio mu je biznismen Ljiljanko Palac, koji je također priznao svoj dio u cijelom slučaju.
Pored sata, Debevec je optužen da je, preko iste kompanije i posredstvom Palca, od firme Kramar iz Hercegovine dobio i automobil marke “POLO”. Tužilaštvo sumnja da je ova kompanija preko Debeveca uspjela isposlovati povoljniju carinsku presudu za uvoz vozila u BiH, a zauzvrat je treća osoba, povezana s predsjednikom Suda, dobila taj automobil kao mito.
Osim pomenutih korupcijskih radnji, Debevec je optužen i za krivično djelo povrede ravnopravnosti spolova. Prema optužnici, on je “proganjao” službenicu Suda BiH koja je odbijala da bude u vezi s njim, čime je narušio njena prava i profesionalni integritet.
Treća tačka optužnice odnosi se na zajedničku akciju Debeveca i Osman Mehmedagića u vezi s prisluškivanjem telefonskih brojeva u Sudu BiH. Navodi se da su dogovorili praćenje dva telefonska broja koja su koristile sudije tokom dežura, kao i brojeva koji su koristili sudije zadužene za određivanje pritvora i naredbi za pretrese. Po zakonu o OSA-i, predsjednik Suda ima pravo da potpiše naredbe za takve nadzore, a optužnica sugerira da su Debevec i Mehmedagić zloupotrijebili ovu ovlast kako bi pribavili informacije izvan zakonskih okvira.
S druge strane, Osman Mehmedagić će se suočiti sa optužbom zbog izdavanja tri počasne iskaznice OSA-e osobama s upitnom reputacijom. Među njima su:
-
Ugostitelj sa kriminalnim dosjeom, Denis Stojnić
-
Bivši sekretar Ministarstva vanjskih poslova BiH, Adi Hadžikapetanović (preminuli)
-
Direktor Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, Erduan Kafedžić
Iako su u medijima kružile informacije o vezama između Debeveca i kriminalnih krugova, konkretno sa Đorđem Ždralom, ta povezanost neće biti dio optužnice. Međutim, zanimljivo je da je dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, Muhamed Ajanović, bio taj koji je povezao Debeveca sa Ždralom, ali i sa biznismenom Ljiljankom Palcem koji je imao ulogu posrednika između Mamića i Debeveca.
Ova situacija oslikava složene i duboke mreže koje povezuju pravosudne funkcije sa pojedincima iz biznis i kriminalnih krugova u BiH. Podizanje optužnice protiv visokih zvaničnika, poput predsjednika Suda BiH i direktora OSA-e, signalizira ozbiljnost istrage i napore institucija da se obračunaju s korupcijom i zloupotrebom položaja na najvišem nivou.
Važno je naglasiti da su optužbe protiv Debeveca i Mehmedagića višestruke i obuhvataju:
-
Primanje skupocjenih poklona i mita u vidu sata i automobila
-
Korištenje položaja za ostvarivanje nezakonitih koristi firmi i pojedincima
-
Zloupotreba službenih ovlasti u oblasti nadzora i prisluškivanja
-
Narušavanje prava zaposlenica kroz vršenje pritisaka i proganjanje
Zaključno, podizanje ove optužnice predstavlja važan korak u pravcu obnavljanja povjerenja u pravosudne institucije BiH, ali i ukazuje na duboke probleme koje treba adresirati kroz efikasno pravosuđe i transparentnost rada institucija. Očekivanja javnosti su da će pravda biti zadovoljena bez obzira na društveni ili politički status optuženih, čime bi se poslala jasna poruka da je zakon jednak za sve.
