U posljednjim danima, Bliski istok svjedoči jednoj od najopasnijih eskalacija sukoba u posljednjih nekoliko decenija. Iran je izveo višestruke raketne napade na ključne izraelske gradove, među kojima se ističe Beersheba, gdje je pogođena oblast u blizini zgrade Microsofta, ali i Weizmannov institut, značajna institucija nauke i istraživanja u Izraelu. Ovi napadi, koji su prouzročili veliku štetu i brojne povrede, dio su šireg oružanog sukoba koji je prerastao u direktne udare na civilnu i naučnu infrastrukturu.
Prema dostupnim informacijama, napadi su rezultirali s najmanje 240 povrijeđenih, uključujući i ranjene u Soroka bolnici u Beershebi. Pored toga, izraelske vlasti tvrde da je Iran koristio projektilnu tehnologiju s više bojevih glava, što predstavlja ozbiljnu prijetnju sposobnostima izraelske protuzračne odbrane. Istovremeno, zabilježeni su udari u gradovima poput Holona i Ramat Gana, gdje su pogođene stambene zgrade, a javnost potresena prizorima koji ukazuju na dubinu destrukcije.
U ovom trenutku, nekoliko ključnih okolnosti čini sukob još opasnijim:
-
Napadnuta je bolnica u Beershebi, što predstavlja direktno kršenje međunarodnog humanitarnog prava.
-
Weizmannov institut, jedan od najvažnijih izraelskih naučnih centara, doživio je opsežno razaranje.
-
Projektil je pao u blizini zgrade Microsofta, dodatno podižući zabrinutost zbog sigurnosti civilnih objekata.
S druge strane, izraelski odgovor bio je jednako žestok. Ponovno su meta bili nuklearni objekti u Iranu, uključujući postrojenje u Natanzu, reaktor teške vode u Khondabu, te tvornicu karbonskih vlakana u Rashu, koja je važan dio iranskog vojnog programa. Također, izraelska vojska je pozvala na evakuaciju naselja u blizini Araka i Khondaba, čime je jasno dala do znanja da slijede novi udari.
U ovom kontekstu, retorika političkih vođa dodatno podiže tenzije. Benjamin Netanyahu, izraelski premijer, izjavio je da promjena režima u Iranu nije formalni cilj, ali može biti posljedica izraelskih vojnih operacija. Njegova poruka uključuje i tvrdnju da Izrael može sam uništiti sve iranske nuklearne postrojenja, bez obzira na to hoće li SAD učestvovati u napadu.
Donald Trump, američki predsjednik, zadržava neodređen stav, govoreći da će odluku o direktnoj američkoj umiješanosti donijeti u roku od dvije sedmice. U međuvremenu, unutrašnji glasovi unutar SAD-a su podijeljeni. Dok Trump smatra da je Iran blizu razvijanja nuklearnog oružja, šefica američke obavještajne službe tvrdi suprotno – da Iran ne radi na proizvodnji takve bombe.
Reakcije međunarodne zajednice su očekivane, ali bez odlučujuće snage. Velika Britanija i Francuska pozvale su na prekid neprijateljstava, naglašavajući da Izrael ima pravo na odbranu, ali i da je diplomatija jedini održivi put. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da Iran nije zatražio pomoć u ovom ratu, čime pokušava distancirati Moskvu od direktnog vojnog angažmana.
Sukob je, osim vojnih i političkih, donio i ekonomske posljedice. Napad na Weizmannov institut ne samo da ugrožava izraelske naučne resurse, već i predstavlja udarac za odbrambeno-tehnološki sektor, jer ovaj institut ima tesne veze s razvojem vojnih inovacija. Slično, udar na tvornicu karbonskih vlakana u Iranu simbolizira izraelsku strategiju ciljanog uništavanja infrastrukture vezane za proizvodnju projektila.
Ukoliko se trenutni trend nastavi, svijet bi mogao svjedočiti totalnom regionalnom ratu, u kojem se granice između vojnog i civilnog, stvarnog i simboličnog, potpuno brišu. Projektil koji pada u blizini zgrade Microsofta ne nosi samo eksploziv – on nosi poruku o krhkosti globalnog poretka, o tome koliko su savremene tehnologije, znanost i svakodnevni život ranjivi na oružane sukobe.
Zaključno, ova eskalacija ne nosi samo fizičko razaranje – ona potresa temelje međunarodnog poretka. Postaje jasno da svaki naredni potez, bilo da dolazi iz Teherana, Tel Aviva ili Washingtona, može odlučiti sudbinu miliona ljudi. Svijet se nalazi na tankoj liniji između globalnog mira i potpune destabilizacije Bliskog istoka. Odgovornost svih uključenih strana sada je veća nego ikada prije.
U ovom trenutku, kada se linija između rata i mira opasno zamagljuje, svijet s napetošću iščekuje svaki naredni potez glavnih aktera. Upravo zato je ključno da diplomacija ne izgubi posljednju riječ u pregovorima, jer bi suprotno moglo značiti ulazak u spiralu sukoba bez jasnog izlaza.
