Povratak Nenada Nešića na političku scenu izazvao je veliko interesovanje javnosti, posebno zbog okolnosti koje su prethodile njegovom najnovijem imenovanju. Naime, Vlada Republike Srpske je donijela odluku da Nešića imenuje za zamjenika direktora Uprave Civilne zaštite RS-a. Time je, samo nekoliko mjeseci nakon puštanja iz pritvora, Nešić ponovo zauzeo značajnu funkciju u javnoj administraciji.
Zajedno s Nešićem, na čelu ove institucije nalazi se i Boris Trninić, trenutni direktor i član iste političke stranke – Demokratskog narodnog saveza (DNS). Ova postavka unutar institucije sugeriše kontinuitet utjecaja DNS-a unutar struktura vlasti Republike Srpske. Ipak, činjenica da osoba koja je bila osumnjičena za ozbiljna krivična djela vrlo brzo dobija novu javnu funkciju, izaziva ozbiljna pitanja o principima odgovornosti i integriteta u javnoj upravi.
Podsjetimo, Nešić je proveo gotovo pet mjeseci u pritvoru, uhapšen u okviru policijske akcije nazvane “Tunel 2”. Tada je bio osumnjičen za koruptivne radnje, koje su uključivale zloupotrebu službenog položaja dok je bio ministar sigurnosti BiH. Nakon hapšenja podnio je ostavku na tu funkciju, što je u tom trenutku tumačeno kao politička i moralna odgovornost.
Optužbe protiv Nešića konkretno su se odnosile na navodnu zloupotrebu sistema javnih nabavki. Prema izvještaju koji je podnesen Okružnom javnom tužilaštvu u Banjoj Luci, on je omogućio firmi “Prijedorputevi” imovinsku korist u iznosu od gotovo 8,5 miliona eura, mimo propisanih zakonskih procedura. Ova tvrdnja zasnovana je na ozbiljnim navodima o kršenju Zakona o javnim nabavkama BiH.
U kontekstu tog slučaja, važno je istaći nekoliko ključnih tačaka:
-
Nešić je još uvijek pod teretom istrage i sumnji, iako nije pravosnažno osuđen.
-
Njegovo brzo imenovanje na novu funkciju dešava se u trenutku kada pravosudni procesi nisu završeni.
-
Funkcija koju sada obnaša ima direktan utjecaj na sigurnosne i logističke aspekte entiteta RS.
Ovakva praksa otvara brojna etička i politička pitanja, prije svega vezana za:
-
Povjerenje građana u institucije koje imenuju kadrove s nerazjašnjenim pravnim statusom.
-
Transparentnost procesa odlučivanja unutar izvršne vlasti.
-
Odgovornost političkih stranaka, koje izgleda više cijene lojalnost nego moralnu odgovornost.
Pored toga, imenovanje Nešića ukazuje na trend reciklaže političkih kadrova u entitetskoj vlasti, gdje osobe s ozbiljnim optužbama često vrlo brzo ponovo dolaze na pozicije moći. Takav obrazac ponašanja može dodatno erodirati već oslabljeno povjerenje javnosti u pravosuđe, političke stranke i mehanizme kontrole vlasti.
Uprkos svemu, politička realnost u BiH ostaje složena i često nelogična. Nešićev povratak iz pritvorske ćelije u instituciju koja bi trebala biti simbol organizacije i reda pokazuje koliko su pravna odgovornost i politička stvarnost često u sukobu. Ovakve situacije dodatno kompliciraju ionako krhku demokratiju, gdje se pravosudni principi lako podređuju interesima partijskih elita.
Odluka o imenovanju Nenada Nešića na novu funkciju uprkos njegovom nedavnom boravku u pritvoru šalje poruku koja duboko rezonira u javnosti – da u političkom sistemu Republike Srpske pravosudni procesi ne moraju nužno biti prepreka za napredovanje u karijeri. Time se dodatno potkopava povjerenje građana u principe pravde, meritokratije i političke odgovornosti. Građani s pravom postavljaju pitanje – kakve poruke se šalju mladim ljudima i budućim liderima, kada neko sa ozbiljnim optužbama ne samo da ne snosi posljedice, već dobiva nove privilegije?
Ovakav slučaj nije izolovan u bosanskohercegovačkom političkom kontekstu. Naprotiv, on se uklapa u širi obrazac ponašanja u kojem se politička podobnost i stranačka lojalnost stavlja iznad profesionalne etike i zakonske odgovornosti. Ako se ovakva praksa nastavi, BiH rizikuje da dodatno oslabi osnovne stubove svoje demokratije. Uvođenje strožih mehanizama za provjeru integriteta javnih funkcionera, kao i jačanje uloge nezavisnih pravosudnih i revizorskih tijela, postaje neophodno kako bi se ovakve pojave spriječile u budućnosti.
U konačnici, slučaj Nenada Nešića nije samo pojedinačni incident, već simbol dubljih sistemskih problema u upravljanju i odgovornosti vlasti. Njegov povratak na funkciju, dok pravni proces još traje, ilustrira kako se institucije mogu instrumentalizirati u korist uskih političkih interesa. Ukoliko se ovakav trend ne zaustavi, BiH bi mogla ući u još dublju krizu povjerenja, gdje će javna funkcija postati utočište, a ne poligon za odgovorno služenje građanima. Samo odlučno provođenje zakona, bez izuzetaka i političkih kalkulacija, može vratiti vjeru u sistem koji je predugo zapostavljao pravdu radi pragmatizma.
