Nakon nedavnih izraelskih napada na iranska nuklearna postrojenja, u svjetskim političkim i sigurnosnim krugovima zavladala je ozbiljna zabrinutost zbog moguće radiološke i hemijske kontaminacije. Na ovu temu hitno je sazvana sjednica odbora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u Beču, a njen direktor Rafael Mariano Grosi iznio je niz upozoravajućih tvrdnji koje su dodatno uznemirile javnost i stručnjake.
Prema Grosijevim riječima, iako su trenutno nivoi zračenja izvan kompleksa Natanz u Iranu normalni, postoji realna prijetnja od kontaminacije unutar samog postrojenja. Radi se o mogućnosti oslobađanja uranijum heksafluorida, izuzetno toksičnog plina koji se koristi u procesu obogaćivanja uranijuma. Ovaj spoj je hemijski vrlo nestabilan i, kako stručnjaci naglašavaju, može biti smrtonosan ako se udahne. Također, u kontaktu s kožom može izazvati teške hemijske opekotine, dok udisanjem napada plućno tkivo, često s kobnim posljedicama.
Grosi je u svom obraćanju naveo da se, uprkos potencijalnim opasnostima, situacijom i dalje može efikasno upravljati ukoliko se primjene odgovarajuće mjere zaštite. Među tim mjerama istaknuto je:
-
Korištenje respiratora i drugih zaštitnih sredstava unutar postrojenja;
-
Kontinuirano mjerenje nivoa radioaktivnosti;
-
Striktnu kontrolu i nadzor procesa obogaćivanja uranijuma.
Važno je naglasiti da nema znakova spoljašnje kontaminacije, što znači da populacija van kompleksa Natanz trenutno nije izložena direktnoj radijaciji. Ipak, generalni direktor IAEA je jasno stavio do znanja da je zabrinutost u vezi s mogućim unutrašnjim curenjem i dalje visoka. On je naglasio i važnost pravovremenog i tačnog izvještavanja o stanju na terenu, ističući da bez tehničkih podataka iz Irana, Agencija ne može pružiti tačne procjene niti preporuke za zaštitu stanovništva i okoline.
Govoreći o opasnostima koje donosi prisustvo uranijum heksafluorida, Grosi je pojasnio da se ovaj plin proizvodi miješanjem fluora sa uranijumom tokom procesa obogaćivanja. Pošto se taj proces odvija u zatvorenom i kontrolisanom prostoru, svaki kvar, napad ili tehnička greška može izazvati izuzetno opasan incident. U tom smislu, upozorio je:
-
Svako curenje plina može imati katastrofalne posljedice unutar postrojenja;
-
Zaposleni radnici i tehničari su najizloženiji i moraju biti adekvatno zaštićeni;
-
Potencijalna kontaminacija objekta može dugoročno uticati na sigurnost regije.
Poseban fokus sastanka u Beču bio je i na nedostatku međunarodne saradnje u trenutnoj krizi. Grosi je naglasio da je potrebno osigurati dolazak UN inspektora u Iran čim se za to steknu bezbjednosni uslovi. Time bi se omogućio objektivan pregled situacije i precizna procjena stanja na terenu. Bez toga, međunarodna zajednica ostaje u neizvjesnosti u vezi s rizicima koje ova kriza može izazvati.
Također je istaknuto da na lokacijama u Natanzu i Isfahanu nije primijećeno dodatno oštećenje od subote, što se u ovom trenutku može smatrati pozitivnim razvojem situacije. Ipak, nepostojanje vidljivih šteta ne znači i odsustvo opasnosti, jer je unutrašnja struktura postrojenja podložna mikrooštećenjima koja se ne mogu uočiti bez detaljne inspekcije.
Zaključno, situacija vezana za iranska nuklearna postrojenja nakon izraelskih napada otkriva niz kompleksnih i ozbiljnih sigurnosnih izazova. Iako su spoljašnji pokazatelji za sada stabilni, unutrašnji rizici, naročito oni vezani za toksične plinove poput uranijum heksafluorida, ostaju zabrinjavajući. IAEA poziva na hitnu međunarodnu koordinaciju, transparentnost i tehničku saradnju, kako bi se spriječile moguće katastrofe i očuvala sigurnost kako stanovništva Irana, tako i šireg regiona.
U ovom trenutku ključni faktori koji određuju dalji tok razvoja situacije su:
-
Mogućnost pristupa međunarodnih inspektora nuklearnim postrojenjima;
-
Transparentno izvještavanje iranskih vlasti o stanju objekata;
-
Primjena svih dostupnih zaštitnih mjera kako bi se spriječilo curenje opasnih supstanci;
-
Hitna reakcija međunarodne zajednice kako bi se izbjegao scenarij nekontrolisanog širenja radijacije ili hemijskog zagađenja.
Ovo upozorenje iz Beča nije samo tehničko ili birokratsko pitanje – već apel za odgovornost i razum u vremenu kada jedna greška može imati globalne posljedice.
Pored tehničkih i sigurnosnih aspekata, ovaj incident dodatno komplikuje već napetu geopolitičku situaciju na Bliskom istoku, gdje su odnosi između Izraela i Irana već duže vrijeme obilježeni nepovjerenjem, prijetnjama i povremenim vojnim provokacijama. Napadi na nuklearna postrojenja ne samo da potencijalno izazivaju ekološku i zdravstvenu katastrofu, već i predstavljaju presedan u međunarodnom pravu, jer se ciljanje nuklearnih objekata može tumačiti kao direktna prijetnja regionalnoj i globalnoj stabilnosti. U tom smislu, hitna sjednica IAEA može se posmatrati i kao pokušaj da se diplomatskim sredstvima spriječi eskalacija konflikta. Brojne zemlje članice izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog unilateralnih vojnih akcija, koje, iako motivisane sigurnosnim razlozima, mogu imati nepredvidive i dugoročne posljedice za cijeli svijet. Ukoliko se ovakav trend nastavi bez međunarodnog nadzora i koordinacije, postoji realna opasnost da se pravila i normativni okviri koji regulišu upotrebu i nadzor nad nuklearnom energijom potpuno uruše, otvarajući prostor za slične intervencije u drugim dijelovima svijeta, što bi dodatno oslabilo ionako krhki sistem globalne sigurnosti.
