Izraelski premijer Benjamin Netanyahu ponovno je izazvao pažnju svjetske javnosti izjavama koje je dao u intervjuu za Fox News, otkrivajući detalje o novim izraelskim vojnim operacijama protiv Irana i saradnji s Sjedinjenim Američkim Državama. Fokus njegovog izlaganja bio je na sprečavanju iranskog režima da dođe u posjed nuklearnog oružja, koje je okarakterisao kao najveću prijetnju Izraelu i globalnoj sigurnosti.
U kontekstu iznenadne vojne operacije nazvane “Uspon lava”, koju je Izrael pokrenuo u petak ujutro, izraelske snage su, prema riječima premijera, uspjele eliminirati dio iranskog vojnog vrha i ozbiljno oštetiti nuklearne objekte na teritoriji Irana. Netanyahu je poručio da će se vojna kampanja nastaviti i dodatno intenzivirati narednih dana, što ukazuje na dugoročniji plan izraelskog angažmana.
Iako je zvanična izjava izraelske vojske bila da promjena režima nije trenutni cilj, Netanyahu je priznao da bi to mogao biti posljedičan ishod, s obzirom na to da smatra iranski režim “vrlo slabim”. U intervjuu je jasno rekao da će Izrael uraditi sve što je potrebno kako bi eliminirao dvije ključne prijetnje koje dolaze iz Irana:
-
Nuklearni kapaciteti, koji se mogu upotrijebiti za razvoj atomske bombe.
-
Balistički raketni program, koji bi omogućio isporuku takvog oružja na velike udaljenosti.
Time je postavljena jasna linija izraelske vojne strategije – ne radi se samo o defanzivnoj mjeri, već o sveobuhvatnoj neutralizaciji potencijalne nuklearne sile.
Netanyahu je iskoristio priliku da se direktno obrati iranskom narodu, pozivajući ga da se suprotstavi islamskom režimu u Teheranu. Njegova poruka je bila da Izrael djeluje ne samo zbog vlastite sigurnosti, već i zbog stabilnosti cijelog svijeta, naglašavajući da “najopasniji režim na svijetu ne smije posjedovati najopasnije oružje”.
Naredne scene vojnog sukoba nisu bile manje dramatične. U noći sa subote na nedjelju, Iran i Izrael razmijenili su nove udare, što je rezultiralo sa desetinama poginulih i dodatno povećalo zabrinutost zbog mogućeg širenja sukoba na regionalni nivo. Američki predsjednik Donald Trump tada je izjavio da bi sukob mogao biti brzo okončan, ali uz jasan uslov: Iran mora prihvatiti stroga ograničenja svog nuklearnog programa.
Zanimljivo je da se u pozadini ovih događaja pojavila informacija iz Reutersovog izvještaja da je Trump navodno stavio veto na izraelski plan za atentat na iranskog vrhovnog vođu, ajatolaha Alija Hamneija. Netanyahu nije želio direktno komentarisati tu tvrdnju, ali je potvrdio da je Trump bio unaprijed informisan o izraelskoj vojnoj akciji.
U istom kontekstu, premijer je otkrio jedan značajan detalj: američki piloti su učestvovali u obaranju iranskih dronova koji su bili upućeni ka izraelskoj teritoriji. Iako je Trump zvanično odbacio tvrdnje o američkom učešću u napadu, izraelsko-američka saradnja je očigledna i potvrđena s obje strane.
Trump je dodatno upozorio Teheran da ne pokušava proširiti svoje napade na američke ciljeve. U tom slučaju, kako je rekao, Iran bi bio suočen s “punom snagom i moći” američke vojske. Iako Teheran insistira da je njihov nuklearni program mirnodopske prirode, zapadne sile – uključujući SAD i Izrael – izražavaju ozbiljnu sumnju da se taj program može pretvoriti u razvoj stvarnog oružja.
Situacija se dodatno zakomplikovala kada je posljednji krug nuklearnih pregovora između Irana i SAD-a, planiran za nedjelju, otkazan. Iranske vlasti su jasno poručile da nema pregovora dok traje izraelski napad, čime je još jedna prilika za diplomatsko rješenje krize izgubljena.
U svemu ovome, izraelski lider se postavlja kao glavni protagonist politike preventivne sile, odlučan da vlastitim sredstvima spriječi ono što naziva “egzistencijalnom prijetnjom”. Istovremeno, njegovi potezi podižu geopolitičke tenzije na viši nivo i otvaraju pitanje: da li ovakav pristup vodi ka smirivanju ili dodatnom raspirivanju konflikta?
U svjetlu sve dublje krize i eskalacije neprijateljstava, ostaje neizvjesno da li će vojna rješenja donijeti dugoročni mir ili izazvati još dublje podjele i nesagledive posljedice za regiju i svijet. Retorika sile i pritisaka s obje strane ukazuje na to da se prostor za diplomatske inicijative sužava, a budućnost Bliskog istoka sve više zavisi od odluka koje se donose u Tel Avivu, Teheranu i Washingtonu – često mimo volje naroda koji najviše stradaju u svakom novom ciklusu nasilja.
