U povodu obilježavanja tri decenije od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Christian Schmidt, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, obratio se javnosti iz Daytona, gdje je podsjetio na važnost očuvanja mira i političke stabilnosti u zemlji. Njegova izjava kako želi biti posljednji visoki predstavnik u BiH odjeknula je kao simbolična poruka nade da će međunarodna zajednica uskoro moći ustupiti prostor domaćim institucijama, ali i kao upozorenje da se taj cilj još ne nazire na horizontu.
Schmidt je započeo svoje izlaganje prisjećanjem na ulogu koju su prethodni visoki predstavnici imali u implementaciji Dejtonskog sporazuma, spomenuvši Carla Bildta kao prvog među njima. On je naglasio da, iako međunarodna prisutnost nije poželjna kao trajna mjera, ona je i dalje neophodna u trenucima kada domaće vlasti ne mogu ili ne žele da preuzmu odgovornost za ključne reformske procese.
U kontekstu političke budućnosti Bosne i Hercegovine, Schmidt je posebno istakao izazove koji se odnose na balans između tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata – te ostalih građana koji ne pripadaju tim kategorijama. Ukazao je na to da postizanje pravedne ravnoteže među svim građanima zemlje predstavlja jedan od najosjetljivijih, ali i najvažnijih zadataka u procesu političkog sazrijevanja BiH.
Naveo je konkretne primjere problema koji i dalje opterećuju političku scenu, uključujući:
-
Neriješeno pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH,
-
Neprovedene odluke Ustavnog suda,
-
Nedostatak političke volje da se uspostavi sistem koji odražava jednakost i pravičnost za sve građane,
-
Diskriminaciju onih koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, što ih onemogućava da se kandiduju za najviše državne funkcije.
Posebno se osvrnuo na stav Evropskog suda za ljudska prava, koji je još prije petnaest godina u više navrata presudio da trenutni ustavni poredak BiH diskriminiše građane po etničkom osnovu. Uprkos jasnim i obavezujućim odlukama tog suda, Schmidt ističe da do danas nije poduzet nijedan suštinski korak kako bi se uklonila ta nepravda, što predstavlja ozbiljnu prepreku na putu BiH prema članstvu u Evropskoj uniji.
U drugom dijelu govora Schmidt se dotakao i bezbjednosnih izazova koji se, prema mišljenju međunarodne zajednice, i dalje nalaze pred Bosnom i Hercegovinom. Upozorio je na djelovanje neodgovornih političkih figura, koje, kako tvrdi, pokušavaju narušiti ustavni poredak zemlje putem nezakonitih aktivnosti. Iako nije direktno imenovao pojedince, jasno je dao do znanja da se radi o akterima iz jednog entiteta, ali je istakao da to ne znači da je cijeli entitet odgovoran.
Kroz svoju poruku, Schmidt je pokušao podvući razliku između institucija entiteta i političkih lidera koji, prema njegovim riječima, zloupotrebljavaju javnu funkciju i podrivaju temelje na kojima počiva BiH. Naglasio je da su takve aktivnosti ne samo politički opasne, već mogu imati direktne posljedice po mir i stabilnost u cijeloj regiji.
U zaključku svog izlaganja, Schmidt je iznio nekoliko ključnih stavova koji sumiraju njegovu viziju za BiH:
-
Međunarodna zajednica ne želi vječno ostati prisutna, ali trenutno povlačenje bi bilo neodgovorno.
-
Politička budućnost BiH mora se graditi na kompromisu, jednakosti i poštivanju ljudskih prava svih njenih građana.
-
Entiteti nisu problem, već pojedinci koji koriste političke funkcije za destabilizaciju zemlje.
-
Ustavne reforme su neizbježne, ako BiH želi postati dio evropske porodice naroda.
Njegove riječi odražavaju frustraciju, ali i upornost međunarodne zajednice da se BiH vrati na kurs reformi, mira i evropskih integracija. Iako priznaje da nije realno očekivati brze promjene, Schmidt izražava vjeru da domaće političke snage mogu i moraju preuzeti odgovornost. Poruka iz Daytona tako ostaje jasna: međunarodna podrška neće trajati zauvijek, a prilika da BiH pokaže zrelost i spremnost da preuzme vlastitu sudbinu je upravo sada.
U konačnici, Schmidtovo obraćanje nosi i snažnu simboličku poruku – podsjećanje da je Dejtonski sporazum bio početak mira, ali ne i kraj puta ka demokratski uređenoj i funkcionalnoj državi. Odgovornost za budućnost Bosne i Hercegovine leži prvenstveno u rukama njenih lidera i građana, koji moraju pokazati političku zrelost, spremnost na kompromis i posvećenost reformama. Samo kroz takav pristup moguće je stvoriti uslove u kojima međunarodni nadzor više neće biti potreban, a BiH će postati istinski suverena, stabilna i evropski orijentisana zemlja.
