U svjetlu najnovijih političkih dešavanja koja se tiču budućnosti Bosne i Hercegovine, reakcije iz Republike Srpske ukazuju na rastuće nezadovoljstvo i zabrinutost zbog međunarodnih inicijativa koje, prema tamošnjim zvaničnicima, ne vode ka stabilnosti, već dodatnoj polarizaciji. Jedan od centralnih povoda za to je novi non-paper, neslužbeni dokument koji su pripremile Njemačka i Francuska, a koji ima za cilj da predloži rješenja za političku i institucionalnu krizu u BiH.
Radovan Višković, predsjednik Vlade Republike Srpske, odlučno je reagovao na ovu inicijativu, poručivši da takav dokument neće doprinijeti rješavanju problema, već će samo dodatno pogoršati već kompleksnu političku situaciju u zemlji. Prema njegovim riječima, BiH se već nalazi u dubokoj krizi, a dodatno spoljašnje miješanje može izazvati još veće tenzije, naročito ako se, kako tvrdi, ignoriše volja legitimno izabranih predstavnika naroda.
Višković je posebno istakao da je politika koja se trenutno vodi protiv Republike Srpske, kroz razne oblike pritisaka, sankcija i pokušaja političke marginalizacije, pogrešna i štetna. Po njegovom mišljenju, međunarodni akteri uporno zanemaruju osnovne postulate Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji predstavlja temelj postojanja i funkcionisanja Bosne i Hercegovine kao države sa dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
U svom izlaganju, Višković je iznio nekoliko ključnih poruka:
-
Republika Srpska odbacuje svaki pokušaj izmjene Dejtonskog sporazuma, koji bi vodio ka centralizaciji ili unitarizaciji zemlje.
-
Zalaganjem za poštovanje Dejtonskog sporazuma, RS ne pokušava blokirati procese, već insistira na pravnom okviru koji je međunarodno priznat.
-
Sarajevo i dio međunarodne zajednice, prema njegovim riječima, redovno pokušavaju oslabiti autonomiju entiteta i ignorisati njihovu ustavnu poziciju.
Poseban naglasak stavljen je na potrebu otvorenog dijaloga, u kojem bi isključivo učestvovali legitimni politički predstavnici, bez posredovanja stranih diplomata ili međunarodnih institucija. Višković tvrdi da jedino takav dijalog može voditi ka istinskoj stabilizaciji odnosa i pokazati da Bosna i Hercegovina ima demokratski kapacitet da rješava vlastite probleme.
U tom kontekstu, on je naglasio važnost unutrašnjeg političkog sazrijevanja, koje mora doći iznutra, a ne biti rezultat spoljnog pritiska. Uvođenje novih mehanizama, pravila ili ustavnih promjena koje ne dolaze kao rezultat konsenzusa, smatra Višković, ne vodi rješenju, već samo produbljuje podjele i stvara još veću političku nestabilnost.
Osim političkih pitanja, Višković se osvrnuo i na međunarodnu ekonomsku saradnju Republike Srpske. On je podvukao da RS već godinama uspješno sarađuje sa:
-
Svjetskom bankom
-
Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD)
-
Evropskom investicionom bankom (EIB)
Ove institucije, kako navodi, prepoznale su Republiku Srpsku kao odgovornog i pouzdanog partnera, s kojim su realizovani brojni infrastrukturni i razvojni projekti. To, prema njegovom mišljenju, dokazuje da se RS ponaša kao stabilan institucionalni subjekt koji može realizovati strateške ciljeve bez obzira na političke tenzije unutar BiH.
Viškovićev narativ jasno odražava zabrinutost jednog entitetskog lidera zbog mogućnosti da se kroz nove diplomatske inicijative izvrši dodatni pritisak na ustavnu poziciju Republike Srpske. On smatra da je rješenje moguće isključivo kroz ravnopravan politički dijalog svih relevantnih aktera, bez tutorstva i jednostranih prijedloga sa strane.
Zaključno, njegova poruka se može svesti na tri ključna principa:
-
Dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma kao neupitnog temelja za sve buduće razgovore.
-
Odbacivanje međunarodnog paternalizma u unutrašnjim političkim pitanjima BiH.
-
Promovisanje domaće odgovornosti i suverenog političkog odlučivanja, kao jedinog načina da BiH pokaže stvarni kapacitet za evropski put.
U konačnici, ovaj stav otkriva ne samo trenutnu političku strategiju Republike Srpske, već i širu filozofiju djelovanja – onu koja prioritet daje ustavnom okviru i političkoj autonomiji, u odnosu na spoljašnje intervencije koje se često percipiraju kao destabilizirajuće. U tom duhu, Višković naglašava da, iako je BiH složena država, rješenja za njenu budućnost moraju dolaziti iznutra – kao rezultat volje njenih građana, a ne kao proizvod inostranih kancelarija.
U tom smislu, poruke koje dolaze iz Banje Luke predstavljaju jasan apel za povratak autentičnom dijalogu unutar zemlje, bez spoljnog posredovanja i nametanja. Kako Višković naglašava, samo takav pristup može otvoriti prostor za stvarnu stabilizaciju, uz puno poštovanje identiteta i ustavnih nadležnosti svih političkih aktera u Bosni i Hercegovini.
