U nedavnom intervjuu za BHRT, Zlatko Lagumdžija, ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, iznio je niz otvorenih i kritičkih stavova o aktuelnim političarima na bosanskohercegovačkoj sceni, uključujući Dragana Čovića, Željku Cvijanović i Nermina Nikšića. Njegovi komentari odražavaju duboko nezadovoljstvo političkom kulturom u zemlji, kao i skepticizam prema stvarnim namjerama ključnih aktera koji danas oblikuju politički pejzaž Bosne i Hercegovine.
Razgovor je započeo analizom promjene stava Dragana Čovića u vezi sa statusom Christiana Schmidta, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Čović je, podsjetimo, nedavno izjavio da niko nije formalno imenovao Schmidta, čime je praktično doveo u pitanje njegov legitimitet – stav koji inače promovira vlast Republike Srpske. Ova retorika, kako naglašava Lagumdžija, predstavlja zaokret u Čovićevom ponašanju, jer je isti političar ranije, posebno tokom promjene Izbornog zakona 2022. godine, sarađivao sa Schmidtom i nije dovodio u pitanje njegovu funkciju.
Lagumdžija ovakvo ponašanje komentariše riječima:
-
“Nisam iznenađen. Znam Dragana Čovića. Znam ih sve, ove takozvane ‘tekuće osumnjičene’. Znam šta hoće i kako funkcionišu. I iskreno, volio bih da ih ne znam.”
Ova izjava otkriva frustraciju ambasadora sa načinom na koji se domaći političari ponašaju u javnom prostoru – često mijenjajući stavove u skladu sa trenutnim interesima, bez dosljednosti i političkog integriteta.
Dotakao se i Željke Cvijanović, članice Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, koja je najavila moguće krivične prijave protiv njega, navodeći da djeluje kao lobista. Lagumdžija je na ovo odgovorio otvoreno i ironično:
-
“U pravu je. Ja jesam lobista. Ali nisam plaćeni lobista. Moj posao kao ambasadora jeste da lobiram – kao što bi i njen trebao biti. Razlika je samo što ja svoj posao radim, a ona ne.”
Ova izjava jasno ističe Lagumdžijinu percepciju nefunkcionalnosti i neodgovornosti kod pojedinih političkih predstavnika. On dodatno naglašava da bi se Cvijanović trebala više zabrinuti za vlastitu političku budućnost, te budućnost Milorada Dodika i njegovih saradnika, nego se baviti javnim prijetnjama i prijavama.
U nastavku razgovora, dotaknut je i unutrašnji život Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), čiji je Lagumdžija nekadašnji dugogodišnji lider. Na pitanje da li smatra da stranka treba novog predsjednika, dao je politički odmjeren, ali jasan odgovor:
-
“Za budućnost BiH neophodna je snažna stranka kao što bi SDP trebao biti. Da bi postao ta snaga, mora još mnogo toga da uradi.”
Kroz ovaj komentar, on ne samo da implicira da SDP trenutno nije na nivou koji bi trebao biti, već i da je neophodna unutrašnja reforma kako bi stranka ispunila svoju historijsku i političku misiju. Ipak, kada mu je postavljeno direktno pitanje o tome treba li Nermin Nikšić ostati na čelu SDP-a, Lagumdžija je izbjegao da da konkretan odgovor:
-
“Zar stvarno očekujete da vam odgovorim na to pitanje? Poznato je svima, pa i Nikšiću, šta ja mislim o njemu. To nije pitanje za jutarnji program.”
Iz ovakve izjave može se iščitati da Lagumdžija nema povjerenja u aktuelno rukovodstvo stranke, ali je ipak odlučio da ne bude direktan u javnom prostoru, vjerovatno iz političke pristojnosti ili potrebe da izbjegne dodatne unutarstranačke sukobe.
Kroz čitav intervju, može se uočiti nekoliko ključnih poruka koje Lagumdžija prenosi:
-
Kritika političkog oportunizma, posebno kod lidera koji mijenjaju stavove u zavisnosti od političkog interesa.
-
Poziv na odgovornost političkih predstavnika, posebno onih koji, po njegovom mišljenju, ne rade svoj posao.
-
Upozorenje na stanje unutar SDP-a, kao i potrebu da ta stranka ojača kako bi ispunila svoju ulogu u izgradnji BiH.
-
Skepticizam prema trenutnoj političkoj eliti, ali i spremnost da ukaže na slabosti sistema iz pozicije diplomate.
Na kraju, ovaj intervju predstavlja svojevrsnu političku refleksiju bivšeg lidera ljevice koji se, iako van stranačke borbe, nije povukao iz društvenih dešavanja. Njegove poruke odražavaju dugogodišnje iskustvo, razočaranje stanjem u zemlji, ali i nadu da je moguće graditi snažniju i odgovorniju političku strukturu, uz uvjet da se suočimo sa realnim slabostima i djelujemo odlučno.
