U posljednjoj emisiji Telering emitovanoj na RTRS-u, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić iznio je niz izjava koje su izazvale značajnu pažnju javnosti, ali i dodatno produbile postojeće političke tenzije unutar Bosne i Hercegovine. Njegov istup obilovao je kritikama na račun međunarodne zajednice, posebice visokog predstavnika Christiana Schmidta, te je otvoreno govorio o aktuelnoj političkoj i ustavnoj krizi u zemlji.
Uvodni dio razgovora Stevandić je iskoristio da iznese tvrdnje kako Republika Srpska insistira na dijalogu i dogovoru između konstitutivnih naroda, bez spoljnog uplitanja. On smatra da je to jedini put ka prevazilaženju trenutne krize. Prema njegovim riječima, sve političke strukture u RS-u, uključujući Vlade RS-a, predsjednika Republike i Narodnu skupštinu, zastupaju isti stav – rješavanje problema unutar Bosne i Hercegovine mora se postići isključivo domaćim konsenzusom.
U tom kontekstu, Stevandić je više puta istakao kako su izjave evropskih diplomata, poput ambasadora EU Johanna Sattlera, u skladu sa ovim principom. Prema njegovim riječima, Sattler je tokom posjete Banjoj Luci poručio da se dogovor mora postići među domaćim liderima, bez nametanja rješenja iz vana.
Jedna od centralnih tačaka Stevandićevog izlaganja bila je uloga Christiana Schmidta, kojeg je on otvoreno označio kao nelegitimnog i neizabranog visokog predstavnika. Stevandić je tvrdio da njegovo djelovanje predstavlja oblik političkog nasilja i zloupotrebe pravosuđa, koje ima za cilj progon izabranih predstavnika Republike Srpske. Ovakav narativ čest je u zvaničnim stavovima institucija RS-a, koje osporavaju legitimitet Schmidta jer nije potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Posebnu pažnju izazvala je izjava o pokušaju privođenja predsjednika Vlade RS-a Radovana Viškovića u Brčkom. Stevandić je sugerisao da je riječ o pokušaju političke diskreditacije i da je Višković bio prinuđen da pređe državnu granicu kako bi izbjegao nezakonito hapšenje. Ovaj navodni događaj predstavljen je kao primjer političkog progona i pritiska na predstavnike RS-a.
Nadalje, Stevandić je iznio niz šokantnih tvrdnji u vezi s graničnim prijelazima Bosne i Hercegovine, tvrdeći da se svi oni nalaze na teritoriji Republike Srpske. Ova izjava ima potencijal da izazove ozbiljne političke i pravne posljedice, jer granični prijelazi prema zakonima Bosne i Hercegovine spadaju u nadležnost državnih institucija. Iako nije pojasnio pravne ili teritorijalne osnove za ovakvu tvrdnju, njegovo insistiranje na “teritoriji RS-a” izazvalo je oštre reakcije.
Tokom emisije, Stevandić je također spomenuo navodni razgovor s bošnjačkim političarem, iako nije otkrio njegov identitet. Navodi da je i među bošnjačkim liderima sve više onih koji uviđaju da nametanje odluka spolja nije održivo i da je jedini put ka stabilnosti unutrašnji dogovor bez tutorstva međunarodne zajednice.
Njegovo izlaganje je kulminiralo tvrdnjom da bi, ukoliko visoki predstavnik nametne promjene koje bi dovele opoziciju iz RS-a na vlast, takva vlast bila nefunkcionalna i neodrživa. Prema njegovim riječima:
-
“Nećemo priznati vlast koja dođe putem političkog inženjeringa i stranih odluka.“
-
“Samo vlast izabrana voljom naroda Republike Srpske može imati legitimitet.“
Kroz cijeli nastup, Stevandić je promovirao ideju o političkom jedinstvu unutar RS-a, čime pokušava učvrstiti pozicije vladajuće strukture nasuprot onima koje vidi kao nametnute ili podržane od strane stranih centara moći.
Zaključno, Stevandićeve izjave svode se na nekoliko ključnih poruka:
-
Zalaganjem za unutrašnji dijalog želi se ojačati autonomija RS-a unutar Bosne i Hercegovine.
-
Odbacivanje autoriteta Christiana Schmidta i međunarodne zajednice tumači se kao zaštita izbornog legitimiteta institucija RS-a.
-
Pokušaji procesuiranja zvaničnika RS-a predstavljeni su kao politički motivisani.
-
Pitanje granica i teritorije koristi se kao retoričko sredstvo za naglašavanje suvereniteta entiteta, iako je to pravno i faktički problematično.
Iako se čitav nastup doima kao poziv na dijalog, između redova se jasno može pročitati politička strategija usmjerena na konfrontaciju s državnim institucijama BiH i međunarodnim faktorima. U svakom slučaju, ovaj intervju ostavio je prostor za brojne reakcije i daljnje polemike koje će, bez sumnje, uslijediti na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.
