U burnoj političkoj klimi koja dominira u Bosni i Hercegovini, posljednje vijesti iz Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH donose neočekivani obrat. Nakon perioda zastoja i blokada, najavljene su dvije sjednice – redovna i hitna, koje bi trebale otvoriti vrata za donošenje nekoliko važnih zakona. Među njima se naročito izdvaja prijedlog zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, koji je u parlamentarnu proceduru uputio HDZ BiH.
Zakon je poslat bez prethodnog dogovora sa koalicionim partnerima, a tekst sadrži elemente koji su ranije bili predmet spora. Međutim, sada izgleda da su neka od ključnih neslaganja – poput sjedišta Apelacionog odjeljenja – riješena. Sjedište tog odjeljenja bi prema prijedlogu trebalo da bude u Istočnom Sarajevu, što je kompromis između prethodnih zahtjeva različitih političkih subjekata.
U zakon je unijeta i važna promjena kada je riječ o kaznenim nadležnostima Suda BiH. Te nadležnosti su sada značajno sužene. Sud bi bio ovlašten da sudi samo za određena krivična djela iz Krivičnog zakona BiH i entitetskih zakona, ali samo ako su ta djela prijetnja državnom suverenitetu, teritorijalnom integritetu, nezavisnosti ili sigurnosti. Takođe, Sud BiH bi imao nadležnost za slučajeve koji se odnose na oba entiteta, jedan entitet i Brčko distrikt, ili su počinjeni van teritorije BiH.
Ova iznenadna inicijativa izazvala je brojne reakcije. Prema riječima Dragana Čovića, zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda, hitna sjednica će se fokusirati isključivo na zakone koji su od strateškog značaja, uključujući:
-
Zakon o plaćama,
-
Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV),
-
Zakon o Sudu BiH,
-
Izborni zakon.
Ova zakonska rješenja spadaju u red dugotrajno odgađanih prioriteta koje traži i Evropska unija, a njihovim usvajanjem BiH bi mogla napraviti značajan korak ka evropskim integracijama. Međutim, evidentno je da postoji manjak konsenzusa čak i unutar same vlasti.
Marina Pendeš, predsjednica Kluba Hrvata u Domu naroda, dostavila je verziju zakona koja sadrži ono što su ranije bile ključne kočnice dogovora. No, ministar pravde Davor Bunoza (takođe iz HDZ-a) tvrdi da u Vijeću ministara BiH nema usaglašene podrške za ovaj zakon, što dodatno komplikuje situaciju.
Slične nedoumice dijeli i politički blok Trojka, koji sumnja u motive i moguće dogovore koji se odvijaju mimo njihovog znanja. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković upozorio je da zakon može dobiti njihovu podršku samo ako jasno definiše nadležnosti Suda BiH, naročito u oblasti privrednog kriminala. On je kategoričan da neće prihvatiti „podvaljivanje dokumenata“ koje eventualno odgovara Miloradu Dodiku i njegovom SNSD-u.
Kemal Ademović, još jedan član Doma naroda iz reda Trojke, govori o poslovničkom manipulisanju, kojim se važni dokumenti pokušavaju progurati bez šireg konsenzusa. On tvrdi da je kao član Kolegija često nadjačan te da se koristi proceduralni inženjering kako bi se stvari plasirale “ispod radara”.
Jedna od velikih nepoznanica jeste i stav SNSD-a, koji ranije nije podržavao da se Apelaciono odjeljenje smjesti u Istočno Sarajevo umjesto u Banju Luku. Iako nema zvanične potvrde da su promijenili stav, neki njihovi predstavnici – poput Nikole Špirića – govore pomirljivo, naglašavajući da je parlament prostor za amandmane, dijalog i postizanje najboljih rješenja.
Ipak, i pored svih najava i novih prijedloga, ostaje činjenica da:
-
Ne postoji jasna većina za zakon o Sudu BiH.
-
Zakon o VSTV-u se suočava s ozbiljnim kritikama – zbog ignorisanja Mišljenja Venecijanske komisije i nerealizovanih amandmana.
-
Evropska unija očekuje napredak do juna, ali vrijeme je izgubljeno, a jedan pokušaj ne može nadoknaditi godine blokada i neslaganja.
U suštini, politički odnosi unutar Doma naroda su jednako komplikovani kao i sami zakoni koji su na stolu. I dok se žuri sa sjednicama, kompromisi i povjerenje su i dalje manjkavi. Čak i ako se zakoni formalno nađu pred parlamentarcima, bez širokog dogovora, njihovo usvajanje ostaje neizvjesno.
Na kraju, ostaje pitanje da li će hitna procedura donijeti potrebne rezultate ili će se BiH još jednom suočiti sa razočaranjem i propuštenim prilikama u važnom trenutku za evropsku budućnost zemlje.
