Politička scena u Republici Srpskoj ovih dana doživljava burne potrese nakon što je predsjednik entiteta Milorad Dodik ponovo pokrenuo inicijativu za usvajanje kontroverznog Zakona o finansiranju političkih stranaka. Iako zakon nije dobio potrebnu većinu u prethodnom pokušaju usvajanja u Narodnoj skupštini RS (NSRS), Dodik sada zahtijeva da bude hitno usvojen, jasno stavljajući do znanja da neće tolerisati nikakvu neposlušnost unutar vlastite koalicije.
Ovaj zakon, koji predviđa zabranu finansiranja političkih partija iz budžeta Republike Srpske i lokalnih zajednica, predstavlja direktan odgovor na odluku visokog predstavnika u BiH, Christiana Schmidta, koji je ranije donio odluku da se iz budžeta na svim nivoima vlasti prekine finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske (US). Schmidt je tada obrazložio svoju odluku tvrdnjom da te dvije partije svojim djelovanjem podrivaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Međutim, ono što dodatno komplikuje cijelu situaciju jeste činjenica da zakon nije oboren od opozicije, već od same vladajuće strukture. Naime, troje poslanika iz Dodikovog političkog bloka prošle sedmice nije podržalo prijedlog zakona, što je predstavljalo presedan bez presedana unutar režimskog aparata. Ova situacija je, prema izvorima bliskim vlastima, izazvala bijes i frustraciju kod Dodika, koji nije navikao na otvoreno protivljenje unutar sopstvenih redova.
Za Milorada Dodika, kako navodi novinar Slobodan Vasković, ovaj zakon je postao demonstracija moći, a ne samo pitanje političkog preživljavanja SNSD-a. Njegova reakcija na odbijanje usvajanja zakona bila je jasna i direktna – naredio je da se zakon ponovo uvrsti u proceduru i da se bez odlaganja izglasa. Njegova naredba glasi: “Usvojite to.”
Strah od Dodika i dalje dominira unutar koalicije, a poslušnost poslanika režima očito je važnija od njihove eventualne zabrinutosti za zakonsku odgovornost ili političku etiku. Očekuje se da će, u drugom pokušaju, zakon biti usvojen bez zadrške.
U međuvremenu, dok politička drama eskalira, danas se u Banjoj Luci održava i posebna sjednica NSRS, povodom trideset godina od implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na toj sjednici obratiće se i sam Dodik, čiji je govor najavljen kao centralni trenutak. S obzirom na tenzije, njegov istup se iščekuje s velikim interesovanjem.
Na dnevnom redu sjednice nalazi se i ponovno razmatranje zakona o finansiranju stranaka, koji je sada predstavljen kao ključni instrument samoodržanja režima. Time vlasti RS pokušavaju neutralisati posljedice Schmidtove zabrane, ali i ujedno ozakoniti praksu potpunog uklanjanja finansijske zavisnosti partija od državnog novca, što mnogi tumače kao korak prema autoritarnoj konsolidaciji moći.
Zakon je zapravo višeslojan. Njegova suština ne leži samo u finansijama, već u želji da se:
-
Simbolički prkosi međunarodnoj zajednici, posebno visokom predstavniku.
-
Centralizuje politička moć isključivanjem finansijskih kanala koji bi opoziciji mogli pomoći da se održi.
-
Demonstrira apsolutna kontrola Dodika nad političkom infrastrukturom u RS.
S druge strane, opozicija nije ostala nijema. Igor Crnadak, šef Kluba poslanika Partije demokratskog progresa (PDP), javno je najavio da neće prisustvovati sjednici, kao znak protesta protiv zakona koji naziva “nedemokratskim i neljudskim”. On poručuje da SNSD i US pokazuju spremnost na sve u cilju očuvanja moći, a njegov izostanak s govora Milorada Dodika označava kao čin očuvanja vlastitog političkog dostojanstva.
U ovako napetoj političkoj atmosferi, ključni pojmovi poput demokratije, vladavine prava, institucionalne odgovornosti i legitimiteta postaju samo deklarativne formulacije, dok se stvarna moć koncentrira u rukama jednog čovjeka i njegovog uskog kruga saradnika.
Zabrinjavajući su i dublji implikacije cijelog procesa:
-
Ako se zakon usvoji, to znači da vladajuće stranke više neće zavisiti od budžetskih sredstava, što otvara prostor za netransparentno finansiranje iz privatnih, možda i inostranih izvora.
-
Pitanje je kako će se u tom slučaju odvijati kontrola i nadzor nad tokovima novca koji će i dalje biti ključni alat u političkom nadmetanju.
-
Dalja marginalizacija opozicije mogla bi dovesti do demokratskog sloma institucija u RS, jer bez poštene političke utakmice nema ni stvarne pluralnosti.
U konačnici, jasno je da aktuelna situacija u Republici Srpskoj predstavlja ozbiljan izazov za stabilnost političkog sistema. Zakonski prijedlozi koji se rađaju u kriznim trenucima često imaju posljedice koje nadilaze trenutne političke borbe. U ovom slučaju, pitanje nije samo hoće li zakon biti usvojen, već kakvu će BiH imati političku arhitekturu kada se svi talasi smire. Dodikova borba za dominaciju više ne poznaje granice, a posljedice toga će se tek osjetiti – politički, institucionalno i društveno.
