Aleksandra Pandurević, istaknuta članica Srpske demokratske stranke (SDS), nedavno je izazvala veliku pažnju javnosti svojom izjavom u podcastu „Oslobođenja“. Njen istup došao je u kontekstu političkih i evropskih dešavanja koja su se odvila upravo na simboličan datum – Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. Taj datum bio je odabran za potpisivanje dokumenta kojim su opozicione stranke iz Republike Srpske, zajedno s partnerima iz Federacije, iskazale spremnost za evropski put Bosne i Hercegovine.
Pandurevićeva je oštro kritikovala Milorada Dodika, lidera SNSD-a i aktuelnog predsjednika Republike Srpske, označivši ga kao glavnu prepreku evropskim integracijama BiH. Istakla je da je riječ o osobi koja se nalazi na državnoj potjernici, što dodatno kompromituje njegov kredibilitet u političkoj areni, naročito kad je riječ o pitanjima međunarodnih odnosa i evropskog puta zemlje.
U istoj emisiji podsjetila je i na važan međunarodni događaj koji se uskoro održava – Parlamentarna skupština NATO saveza u Daytonu, mjestu koje nosi snažnu simboliku za BiH jer je upravo tamo 1995. godine potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Pandurević je naglasila kako će ova skupština biti i početak obilježavanja tri decenije mira u BiH, te da je ovo prava prilika da se obnovi posvećenost evropskim vrijednostima i integracijama.
Kada se osvrnula na iskustva zemalja regiona, Pandurević je napravila poređenje koje oslikava zastoje BiH na evropskom putu. Navela je da su:
-
Hrvatska već članica EU od 2013. godine.
-
Crna Gora i Sjeverna Makedonija postale članice NATO-a i napreduju u pristupnim pregovorima.
-
Srbija započela pregovore, ali stagnira u reformama.
-
Bosna i Hercegovina, s druge strane, nije ni ispunila osnovne kriterije iz Plana rasta koji je Evropska unija predložila za Zapadni Balkan.
Pandurević je jasno ukazala na odgovornost domaćih lidera, s posebnim fokusom na Dodika, čiju je politiku opisala kao kočnicu ka evropskoj budućnosti. Prema njenim riječima, otpor dolazi upravo od njega i on predstavlja najtvrdokornijeg protivnika proevropskih reformi u zemlji.
Jedan od centralnih elemenata njenog izlaganja bio je poziv upućen Christianu Schmidtu, visokom predstavniku u BiH, da konačno iskoristi svoje ovlasti i otvori arhivu OHR-a. Pandurević vjeruje da bi objavljivanje transkripata svih razgovora između zvaničnika Republike Srpske i prethodnih visokih predstavnika od 1998. godine do danas, razotkrilo mnogo toga što se odvijalo iza zatvorenih vrata. Naglasila je da bi istina o tim susretima mogla u potpunosti promijeniti percepciju javnosti, posebno građana Republike Srpske.
Prema njenim tvrdnjama, u tzv. „gluvoj sobi“ nisu svi političari tretirani isto. Dok su neki pozivani kako bi im se prijetilo i vršio pritisak, Dodik je navodno učestvovao u dogovorima o tome ko će biti izložen pritisku. Ova tvrdnja ima potencijal da uzdrma domaću političku scenu, ukoliko bi se zaista potkrijepila autentičnim dokumentima iz arhive OHR-a.
U kontekstu toga, Pandurević je poručila da bi građani Republike Srpske, ako bi im ta istina bila dostupna, sami „protjerali Dodika motkama“. Njena retorika je oštra, ali usmjerena ka postizanju transparentnosti i razotkrivanju političke pozadine mnogih odluka koje su oblikovale entitet i državu u proteklim decenijama.
Takođe je pomenula i Platformu za mir, stabilizaciju i evropski napredak, koja je proizvod zajedničkog djelovanja stranaka iz oba entiteta. Dokument ima za cilj:
-
Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa zakonima Evropske unije.
-
Ispunjavanje uvjeta za početak pregovora s EU.
-
Korištenje finansijske pomoći u okviru Plana rasta.
-
Ostvarivanje cilja isplate tranše od 70 miliona eura.
-
Aktivaciju sredstava u ukupnom iznosu od dvije milijarde KM za projekte širom BiH.
Time bi se stvorili realni temelji za ekonomski razvoj, političku stabilnost i jačanje vladavine prava, što su osnovni zahtjevi Evropske unije.
U svjetlu svega izrečenog, jasno je da se Aleksandra Pandurević pozicionirala kao glas otpora postojećim strukturama vlasti u Republici Srpskoj, ali i kao glas za evropske vrijednosti i reforme. Njena poruka je direktna, često provokativna, ali i duboko ukorijenjena u potrebi da se politička odgovornost vrati među građane. Ako bi došlo do otvaranja arhiva i objavljivanja svih relevantnih transkripata, to bi moglo postati prekretnica u političkom životu BiH – prelomna tačka koja bi otvorila prostor za novu generaciju lidera i drugačiji kurs razvoja zemlje.