Odrastanje u siromaštvu i borba za ostvarenje snova mnogima ostane samo tužna uspomena. Međutim, postoje pojedinci čija se odlučnost i ustrajnost uzdignu iznad svih prepreka i postanu inspiracija cijelom svijetu. Takav je i slučaj jednog fudbalera koji je, uprkos nedostatku osnovnih sredstava, uspio ostvariti svoje ciljeve – ne zbog glamura, već iz želje da pomogne drugima i ostane vjeran svojim principima.
Sve je počelo naizgled običnim danom, kada je stigao na probu za fudbalski tim. Na ulazu ga je dočekao stariji čovjek, očigledno jedan od trenera, koji ga je odmjerio sa sumnjom. Pogled koji mu je uputio govorio je više od riječi – kao da se pitao šta on uopšte traži tu. Postavio mu je pitanje koje je zvučalo gotovo s podsmijehom: „Jesi li ti došao na probu?“ Kada je mladić potvrdno odgovorio, uslijedilo je još kritičnije pitanje: „U tim cipelama?“
Cipele koje je nosio bile su sve osim sportske opreme – iznošene, poderane i neupotrebljive za bilo kakav ozbiljan trening. Trener nije mogao da vjeruje svojim očima. Pored obuće, zasmetale su mu i kratke hlače koje su više ličile na svakodnevnu odjeću nego na fudbalski šorc. Mladić je, ne obazirući se na predrasude, jednostavno odgovorio: „To je najbolja oprema koju imam. Došao sam samo da igram.“
Uslijedilo je nešto što niko nije očekivao. Kad je konačno izašao na teren, njegov talent i strast su zasjenili sve nedostatke u opremi. Trener koji ga je maloprije ismijavao sada je bio oduševljen. „Odmah te potpisujem, igraš u mom timu,“ rekao je, još uvijek pod utiskom onoga što je vidio.
No, iza te scene stajala je životna priča ispunjena patnjom. Mladi fudbaler nije imao šta da jede, često je igrao bos, a školu nikada nije pohađao redovno. Njegovo djetinjstvo nije bilo obojeno igračkama i smijehom. Nije znao šta znači riječ zabava, nikada nije bio na zabavi, jer je znao da mu samo trud i odricanje mogu otvoriti vrata uspjeha.
Danas je situacija potpuno drugačija. Zahvaljujući uspješnoj fudbalskoj karijeri, uspio je ostvariti mnogo više od ličnih ambicija. Postao je simbol nesebičnosti i humanosti. Umjesto da se rasipa novcem, odlučio je da pomogne onima koji prolaze kroz ono što je on nekada proživljavao.
Evo šta je sve učinio:
-
Sagradio je škole u siromašnim zajednicama kako bi djeca imala priliku koju on nije imao.
-
Finansirao je izgradnju stadiona kako bi nova generacija imala gdje da razvija svoj talenat.
-
Distribuirao je odjeću, obuću i hranu onima koji žive u krajnjoj bijedi.
-
Donira 70 eura svakog mjeseca svim stanovnicima jednog izrazito siromašnog dijela Senegala, kako bi poboljšao kvalitet života cijelih porodica.
Ono što posebno izdvaja ovog čovjeka jeste njegov pogled na luksuz. Dok mnogi sportisti troše milione na luksuzne automobile i statusne simbole, on kaže: „Zašto bih imao deset Ferrarija, dvadeset dijamantskih satova i dva privatna aviona? Čemu sve to?“
Čak se ni u slobodno vrijeme ne prepušta modernim zabavama. PlayStation, koji je glavna razonoda mnogih njegovih vršnjaka, za njega nema nikakvu vrijednost. Nikada ga nije koristio, jer ga smatra beskorisnim gubitkom vremena. „Vrijeme mi je dragocjeno i ne želim ga trošiti uzalud,“ ističe on prenosi Info sport
