U sve složenijem političkom krajoliku Bosne i Hercegovine, izjava Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a, ponovo je izazvala pažnju javnosti. Njegov posljednji javni nastup otkriva ne samo stav o ulozi visokog predstavnika Christiana Schmidta, već i sve dublje političke podjele unutar same zemlje. Posebno je indikativno to što Čović, tradicionalno distanciran od retorike Republike Srpske, sada sve otvorenije dijeli stavove s liderom tog entiteta – Miloradom Dodikom.
Na pitanje da li se kriza u BiH može riješiti intervencijom visokog predstavnika, Čović je bio jasan: „Ne postoji mogućnost, šta ćemo mi onda ovdje? Neka Schmidt sve imenuje – Parlament, Vijeće ministara – čemu onda izbori?“ Ova rečenica, iako izrečena u ironičnom tonu, nosi vrlo ozbiljnu poruku: legitimitet visokog predstavnika je pod znakom pitanja i za lidera HDZ-a BiH.
Tokom razgovora za televiziju N1, Čović je čak izjavio: „Nije ga niko imenovao, koliko ja vidim.“ Time je otvoreno doveo u pitanje legitimitet Christian Schmidta, što je stav koji do sada dominantno dolazio iz Republike Srpske. Dodik, naime, već godinama tvrdi da Schmidt nije imenovan u skladu s međunarodnim pravom i da njegove odluke ne treba priznavati. Sada kada Čović koristi sličnu retoriku, stvara se utisak o potencijalnom političkom zbližavanju između dva nacionalna bloka.
U nastavku razgovora, Čović je objasnio da BiH mora biti “normalna država” u kojoj se odluke donose u skladu s ustavom i zakonima, a ne putem vanjskih nametanja. Poručio je: „Nemojte zazivati nikakva nametanja.“ Time je još jednom naglasio da smatra spornim bilo kakve intervencije međunarodne zajednice, pogotovo u vidu jednostranih odluka visokog predstavnika.
Govoreći o direktnom kontaktu sa Schmidtom, Čović je rekao da su se posljednji put susreli na konferenciji EPP-a u Valensiji, gdje su, kako tvrdi, razgovarali o svim važnim pitanjima. Tom prilikom mu je, kako navodi, jasno rekao da ne podržava nikakva nametanja i da smatra kako se politički procesi u BiH moraju odvijati unutar ustavno-pravnog okvira.
U kontekstu aktuelne političke krize, u kojoj mnogi domaći i međunarodni akteri vide Schmidta kao potencijalnog “ključnog igrača” koji može razriješiti blokade donošenjem zakona ili izmjenom izbornog sistema, Čovićeva poruka je sasvim drugačija. On ne vidi rješenje u nametnutim odlukama, već insistira na unutrašnjem političkom dogovoru, koliko god on bio težak i spor.
Kako je sam priznao, “teško je doći do unutrašnjeg odgovora”, jer su “takve strukture” u BiH. Ipak, ostaje umjereno optimističan kad je riječ o evropskom putu zemlje. Izrazio je uvjerenje da će već u četvrtak biti usvojena dva evropska zakona, što bi mogao biti mali, ali važan korak ka napretku.
Iz Čovićeve retorike može se iščitati nekoliko ključnih poruka:
-
Nelegitimnost Schmidta – kao i Dodik, ni Čović ne priznaje njegov izbor kao validan.
-
Otpor prema nametanju zakona – smatra da to potkopava demokratiju i ulogu domaćih institucija.
-
Zalaganje za ustavni poredak – smatra da BiH treba jačati unutrašnji dijalog i poštovati važeće zakone i institucije.
-
Podrška evropskom putu, ali isključivo kroz domaće reformske procese.
Ovakva politička pozicija nosi višeslojna značenja. S jedne strane, Čović nastavlja da jača poziciju HDZ-a kao glavnog zaštitnika hrvatskog konstitutivnog naroda, insistirajući da se svi politički procesi vode kroz institucije i u skladu s ustavom. S druge strane, sve češće podudaranje stavova sa zvaničnicima Republike Srpske, posebno oko pitanja visokog predstavnika, stvara prostor za nove političke saveze ili barem koordinaciju u određenim ključnim temama.
Iako nije eksplicitno rekao da Schmidt treba napustiti BiH, jasno je da ne priznaje njegovu sposobnost da donosi obavezujuće odluke. Time dodatno podgrijava debatu o ulozi međunarodne zajednice u BiH, koja je ionako predmet dubokih neslaganja među domaćim liderima.
U svjetlu predstojećih političkih izazova i očekivanih reformi, Čovićeve izjave mogu se tumačiti i kao pokušaj da se pozicionira kao stabilan, racionalan, ali i nacionalno dosljedan politički faktor. Njegova umjerena, ali vrlo jasna poruka glasi – rješenja se ne traže u kancelarijama međunarodnih predstavnika, već među domaćim liderima koji moraju sjesti za isti sto i dogovoriti budućnost zemlje.
U konačnici, dok jedan dio političke i građanske javnosti poziva visokog predstavnika da koristi bonske ovlasti za deblokadu procesa, drugi – među kojima je sada i Dragan Čović – upozoravaju da bi takav pristup mogao dodatno narušiti političke odnose i dovesti u pitanje suverenitet institucija Bosne i Hercegovine.
