Nakon razornih poplava koje su pogodile Donju Jablanicu, mještani tog kraja osjećaju se napušteno i prepušteno sami sebi. Iako je javnost imala priliku vidjeti razmjere katastrofe, a brojni apeli za pomoć urodili su prikupljanjem značajnih sredstava, stvarna pomoć do stradalih gotovo da i nije stigla.
Dok kuće i dalje zjape prazne, porušene ili teško oštećene, a putevi, mostovi i instalacije čekaju obnovu, najveći teret na svojim leđima nosi nekoliko nevladinih organizacija i volontera. Njihova prisutnost na terenu trenutno je jedina nada stanovnicima.
– Najgore je stajati i čekati. Obećanja stižu, ali konkretne pomoći još nema. Od vlasti – ništa – kaže Esad Begović, mještanin Donje Jablanice, za Al Jazeeru.
Infrastruktura uništena, životi zaustavljeni
Poplave su u potpunosti uništile desetine domova, dok su mnoge kuće ostale bez struje, vode i osnovnih uvjeta za život. Ceste su oštećene ili neprohodne, a mnoge porodice su primorane da se privremeno isele, često bez informacija kada će se moći vratiti.
Na svakom koraku vide se tragovi katastrofe: blatnjave ulice, porušene ograde, namještaj izbačen ispred kuća, sušeni zidovi kao nijemi svjedoci nemoći i iščekivanja.
Donacije su tu – ali gdje su rezultati?
Iako su brojne institucije i dijaspora donirale sredstva za obnovu, proces distribucije pomoći je netransparentan i spor, što dodatno budi sumnju i bijes među građanima. Nema jasnih informacija o tome gdje su sredstva otišla, ko njima upravlja i zašto konkretna pomoć kasni.
– Kad kamere odu, ostajemo sami. A sve ono što se obeća pred njima – ostane samo mrtvo slovo na papiru – poručuju mještani.
Poziv na odgovornost i hitnu reakciju
Stanovnici Donje Jablanice ne traže luksuz – već dostojanstven život i ispunjenje osnovnih ljudskih potreba. Oni su pokazali strpljenje, razumijevanje i nadu, ali to ne može trajati unedogled. Ako se pomoć ne isporuči u najskorijem roku, ovaj kraj bi mogao postati još jedno ime na popisu zaboravljenih mjesta nakon prirodnih katastrofa prenosi hayat
