Željana Zovko i izazovi ljudskih prava u Europskoj uniji
Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu, nedavno je izazvala značajnu pažnju javnosti svojim snažnim izlaganjem tokom plenarne sjednice u Strasbourgu. Tema rasprave obuhvatila je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i ključnu ulogu Europske unije u rješavanju teških humanitarnih izazova, posebno kada je riječ o sudbini nesretnika koji su nestali tokom ratova i sukoba. Ovaj događaj je dodatno osnažio Zovkovu poziciju kao aktivistkinje za ljudska prava, ali i istakao složenost problema s kojima se suočava regija Balkana.
U svom govoru, Zovko je naglasila važnost ove deklaracije, koja je proizašla iz odgovora na brojne nepravde i kršenja ljudskih prava koja su se događala kroz povijest. Ona je istaknula da je primjena tih prava danas važnija nego ikada, posebno u kontekstu trenutne geopolitičke situacije. Kao istaknuta članica Europske pučke stranke, Zovko je skrenula pažnju na patnje naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine tokom ratova devedesetih godina, podsjećajući prisutne na težak period koji su ti narodi prošli. Važno je napomenuti da su ti ratovi ostavili duboke ožiljke, ne samo na fizičkoj, već i na psihološkoj razini, a utjecaji se i dalje osjećaju kroz društvene tenzije i političku nestabilnost.
Patnje i gubici tokom ratova devedesetih
Agresija na Hrvatsku 1991. godine donijela je neizmjernu patnju, a mnogi su ljudi suočeni s neizvjesnošću, jer su bili zatočeni, nestali ili nasilno odvedeni. Prema podacima koje je Zovko prezentirala, u Hrvatskoj je još uvijek nestalo 1.782 osobe, dok se u Bosni i Hercegovini traga za čak 7.608 nestalih. Ovi podaci ne samo da ukazuju na ljudsku tragediju, već i na potrebu za hitnim djelovanjem kako bi se razjasnila sudbina tih osoba. To su životi ljudi, porodica i zajednica čije su sudbine neraskidivo povezane s historijom konflikta, a svaki dan bez odgovora dodatno pogoršava njihovu bol.
Zovko je istaknula kako je neprihvatljivo da ovo pitanje bude zanemareno, naglašavajući da mora postati jedan od prioriteta u pristupnim pregovorima Europske unije s Srbijom i Crnom Gorom. Ona je apelirala na ove dvije zemlje da preuzmu odgovornost za prošlost, otvore arhive i podijele informacije koje bi mogle pomoći u razjašnjenju sudbine nestalih. Ova transparentnost potrebna je kako bi se omogućilo postizanje pravde za one koji su nepravedno nestali tokom rata. Ova situacija nije samo moralno pitanje; ona je i pravno, kao i društveno pitanje koje zahtijeva angažman svih nivoa vlasti, ali i međunarodne zajednice.
Pristupanje EU: Više od političkog pitanja
Zovko je također naglasila da pristupanje Europskoj uniji ne bi smjelo biti isključivo političko pitanje. Ona smatra da bi ovaj proces trebao obuhvatati i ključne vrijednosti poput istine, pravde i ljudskih prava, s ciljem osiguravanja dugoročne stabilnosti i mira u regionu. “Pravda za nestale ne može biti ostavljena da padne u zaborav”, naglašava ona, podvlačeći važnost suočavanja s prošlošću i isticanja potreba porodica koje čekaju odgovore. U ovom kontekstu, Zovko ističe da je neophodno raditi na edukaciji o ljudskim pravima i promovirati kulturu sjećanja, kako bi se osiguralo da se ovakva tragedija nikada više ne ponovi.
Ova izjava nije samo poziv na akciju, već i priznanje da se istina ne može ignorisati. Šutnja onih koji posjeduju ključne informacije samo produbljuje patnju i bol porodica koje su izgubile svoje najmilije. Kako bi se postigao značajan iskorak u rješavanju pitanja nestalih, Zovko poziva međunarodnu zajednicu na aktivno uključivanje. Ona ističe da ovo dugujemo ne samo nestalim osobama, već i onima koji trenutno trpe brutalne stvarnosti rata. Takođe, važno je naglasiti da se višestruki pristupi i strategije moraju primijeniti u procesu pomirenja kako bi se prevazišli dugogodišnji sukobi i nesuglasice.
Put prema pomirenju i izgradnji povjerenja
Zovko vjeruje da bi proces traženja pravde za nestale trebao biti prioritet svih relevantnih vlasti, a ne samo onih država koje su bile direktno uključene u ratne sukobe. Ona poziva sve zemlje koje su sudjelovale u ratovima na Balkanu da preuzmu odgovornost za traženje istine i omogućavanje porodicama nestalih da dobiju odgovore na pitanja koja su predugo ostala bez odgovora. Ovaj proces ne samo da može pomoći u razjašnjavanju sudbina nestalih, već može otvoriti vrata pomirenju među narodima.
Kroz inicijative koje podupire Europska unija, Zovko naglašava da se rješavanje pitanja nestalih osoba može snažno povezati s izgradnjom povjerenja među narodima Balkana. Ove mjere mogu poslužiti kao osnova za regionalnu suradnju i pomirenje, osiguravajući da se povijest ne zaboravi i da se iz nje uči, kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti. Kroz zajedničke projekte i dijalog, zemlje bivše Jugoslavije mogu stvoriti platforme za suradnju koje će doprinositi izgradnji mira i stabilnosti.
Zaključak: Europska unija kao ključni akter
Na kraju, Željana Zovko vidi Europsku uniju kao ključnog aktera u procesu izgradnje trajnog mira i stabilnosti na Balkanu. Ona vjeruje da se zahtjevi za istinom i pravdom trebaju postaviti kao uvjeti za pristupanje Srbije i Crne Gore EU. Također, naglašava da pitanja ljudskih prava i pravde ne bi trebala biti predmet političkih kalkulacija, već bi trebala biti prioritizirana radi dostojanstva svih ljudi koji su pretrpjeli gubitke tokom ratova. Ovaj apel za odgovornost i pravdu odražava dublju potrebu za pomirenjem i izgradnjom povjerenja među narodima, čime se otvara put prema boljoj i stabilnijoj budućnosti za sve.
U tom kontekstu, Zovko predstavlja glas za one koje su zaboravili, boreći se za pravdu i ljudska prava u jednoj od najkompleksnijih regija Europe. Ova borba nije samo pitanje politike, već i ljudske etike, morala i empatije prema onima koji su pretrpjeli zbog prošlih sukoba. Kroz kontinuiranu posvećenost i angažman, moguće je graditi temelje za mirniju budućnost, gdje će se svi ljudi osjećati sigurno i poštovano, a njihova prava će biti zaštićena.
