Dug BiH prema Viaduct d.o.o. i izazovi izvršenja arbitražne presude
Nedavno objavljeni dokumenti otvorili su mnoga pitanja u vezi sa dugom koji Bosna i Hercegovina (BiH) mora isplatiti slovenačkom preduzeću Viaduct d.o.o.. Ova pravna situacija, koja se vuče još od 2017. godine, sada dolazi do tačke kada je BiH obavezna izvršiti arbitražnu presudu Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) iz Washingtona, koja datira iz 18. aprila 2022. godine. Odluka o isplati duga ne samo da razjašnjava poziciju BiH, već i otkriva kompleksne relacije između različitih nivoa vlasti u zemlji, čime se dodatno komplikuje već teška finansijska situacija.
Prema presudi, BiH kroz svoju instituciju Vijeće ministara treba da donese konkretne mjere kako bi ispoštovala presudu. Vijeće ministara je takođe zadužilo Ministarstvo finansija i trezora BiH da, u saradnji s Pravobranilaštvom BiH, pripremi prijedlog izvršenja presude u roku od 15 dana. Ovaj postupak predstavlja samo jedan od niza koraka koje vlasti poduzimaju, a ujedno oslikava i političke tenzije koje se javljaju unutar samog Vijeća ministara. Naime, mnogi politički akteri postavljaju pitanja o odgovornosti i mehanizmu isplate, što dodatno otežava situaciju.
Uloga Pravobranilaštva BiH i pravni aspekti slučaja
U ovom kontekstu, Pravobranilaštvo BiH igra ključnu ulogu. Predstavnici ovog organa prisustvovali su sjednici Vijeća ministara BiH 27. marta 2024. godine, gdje su razmatrane opcije za angažiranje advokatske kancelarije NautaDutilh, koja bi zastupala BiH u izvršnom postupku u Briselu. Odluka o angažovanju pravnog zastupnika izaziva određena pitanja, jer presuda već nalaže izvršenje plaćanja duga. To je dovelo do sumnji o svrsi dodatnog pravnog angažmana u ovoj fazi, posebno kada je već definisana pravna obaveza. Članovi Vijeća su se našli na raskrsnici između potrebe za pravnom zaštitom i zahtjeva da se pravda brzo izvrši, što često dovodi do dodatne konfuzije i frustracije među građanima.
Kao što je navedeno, ključni trenutak u ovoj situaciji je prethodno potpisani sporazum iz 2017. godine između Vlade Republike Srpske (RS) i Vijeća ministara BiH. Ovaj sporazum je jasno definisao obaveze BiH u vezi sa dugovima koji su proizašli iz arbitražnih odluka. Prema sporazumu, Vlada RS je preuzela odgovornost za isplatu duga prema Viaductu, bezuslovno, čim Pravobranilaštvo BiH dostavi zahtjev. Ova podjela odgovornosti između različitih nivoa vlasti ukazuje na kompleksnost problema, ali čak i na načine na koje različiti entiteti mogu manipulirati zakonodavstvom kako bi izbjegli odgovornost. U tom smislu, pitanje ko tačno snosi odgovornost za isplatu duga ostaje otvoreno i postaje predmet političkih pregovora i sukoba.
Političke tenzije i ekonomske posljedice
Jedan od trenutnih izazova s kojima se BiH suočava jeste i neprihvatanje prijedloga na Fiskalnom vijeću BiH u vezi sa načinom plaćanja duga. Federalni premijer Nermin Nikšić i ministar finansija FBiH Toni Kraljević nisu podržali predloženi mehanizam, smatrajući da bi to dovelo do obaveze Federacije BiH da isplati dio duga, uprkos tome što je dug nastao isključivo zbog postupanja Vlade RS. Ova situacija stvara političke tenzije unutar države, jer su FBiH i RS često u suprotnim stavovima kada je u pitanju finansijska odgovornost. Ovakva razdvojenost ne samo da otežava proces isplate, već ujedno destabilizuje povjerenje između različitih vlasti, što može imati dugoročne posljedice za stabilnost države.
Naime, ukupan dug koji BiH duguje Viaductu prema presudi iz 2022. godine iznosi više od 110 miliona KM. Svaki dan kašnjenja plaćanja donosi dodatne kamate koje iznose 18.000 KM, što dodatno opterećuje ionako krhku finansijsku situaciju zemlje. Ove brojke jasno ukazuju na hitnost situacije, jer se država suočava s povećanjem obaveza ukoliko ne riješi problem u predviđenom vremenskom okviru. Ove ekonomske posljedice ne samo da pogađaju trenutne finansijske izvore BiH, već i buduće investicije, koji bi mogli biti dovedeni u pitanje zbog ovakvih pravnih i finansijskih nesigurnosti.
Budućnost i potreba za efikasnom koordinacijom
Važno je napomenuti da je sporazum iz 2017. godine postavljen kako bi se izbjeglo da cijela BiH bude teret za dugove nastale zbog postupaka samo jedne entitetske vlade. U sporazumu je, osim isplate, jasno definisano kako će se regulirati svi pravni koraci koji se odnose na tužbe i finansijske obaveze prema Viaductu. Kroz cijeli proces, BiH mora izvršiti svoje obaveze prema arbitražnoj presudi, no komplikacije vezane za podjelu odgovornosti između različitih nivoa vlasti i nejasnoće u vezi s finansijskim aspektima stavljaju pod pitanje kako će država uspjeti da izbjegne dalje posljedice. Ovakvo stanje zahtijeva hitne i proaktivne mjere kako bi se obezbijedila stabilnost i transparentnost u cijelom procesu.
Čitava situacija naglašava potrebu za efikasnijom koordinacijom između različitih državnih i entitetskih institucija. Ukoliko se ne postigne veće jedinstvo u pristupu ovom problemu, postoji ozbiljna opasnost od daljnjeg pogoršanja finansijske situacije u BiH, što bi imalo dugoročne posljedice ne samo po ekonomiju, već i po političku stabilnost zemlje. Pored toga, važno je podsticati komunikaciju među institucijama kako bi se zajednički radilo na rješavanju sličnih problema u budućnosti, čime bi se stvorili uslovi za bolju pravnu sigurnost i ekonomsku stabilnost.
