U pravnom procesu koji se odvija pred Sudom Bosne i Hercegovine, pažnja javnosti usmjerena je na slučaj koji uključuje Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska. Naime, njegov pravni tim, predvođen Goranom Petronijevićem, podnio je žalbu na prvostepenu presudu kojom je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i dobio zabranu obavljanja političke funkcije u trajanju od šest godina.
Goran Petronijević, poznat i po tome što je branio Radovana Karadžića, presuđenog za ratne zločine, iznio je javnosti svoja očekivanja od drugostepenog postupka. Prema njegovim riječima, malo je nade da će se išta promijeniti u korist Dodika, ali su pravni koraci, uključujući žalbu, nužni da bi se iscrpile sve pravne mogućnosti u domaćem pravosuđu. Time se, kako ističe, otvara prostor za eventualno obraćanje međunarodnim sudovima, poput Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
U izjavi medijima, Petronijević je naglasio kako je žalbu formalno podnio advokat Goran Bubić, uz njegovu pomoć, kao i asistenciju poznatog hrvatskog advokata Ante Nobila. Zajedničkim snagama, ovaj tim pokušava srušiti presudu za koju tvrde da nije donesena na osnovu zakona i dokaza, već je, kako kažu, rezultat političkih pritisaka i dogovora.
Petronijevićev stav prema pravosuđu Bosne i Hercegovine je izuzetno kritičan. On smatra da je čitav proces protiv Dodika bio unaprijed planiran, i da su “mjesecima prije presude znali kakav će biti ishod”. Prema njegovim tvrdnjama, presuda nije bila rezultat rada sudskog vijeća, već je, kako kaže, “samo pročitana” od strane sutkinje Sene Uzunović. Kao odgovorne za navodno kreiranje ove presude, Petronijević navodi imena Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH, i Michaela Murphyja, američkog ambasadora u Sarajevu.
U ovoj atmosferi nepovjerenja, advokat iznosi ozbiljne optužbe koje impliciraju da je pravni sistem samo paravan za političke odluke, te da su presude proizvod dogovora izvan sudnica. Dodikovi advokati stoga tvrde da Sud BiH ne djeluje nezavisno, i da njihove žalbe nemaju realnu šansu da preokrenu donesenu odluku. Ipak, žalba je podnesena iz formalnih razloga – kako bi se, po završetku domaćih postupaka, mogli žaliti višim pravosudnim instancama izvan zemlje.
Podsjetimo, Sud BiH je 26. februara izrekao osuđujuću presudu protiv Dodika zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Ova presuda izazvala je buru reakcija u političkoj javnosti, a sam Dodik je tada najavljivao da se neće žaliti, jer ne priznaje institucije Bosne i Hercegovine. Međutim, kasnije je ipak dao saglasnost svom advokatskom timu da uloži žalbu.
Važno je napomenuti da je ovaj slučaj od početka bio praćen velikom pažnjom domaće i međunarodne javnosti. U pozadini cijelog procesa nalazi se pitanje poštivanja ustavno-pravnog poretka u BiH, te uloge i autoriteta visokog predstavnika. Dodik, čije su izjave i potezi često dovodili do političkih tenzija, u ovom slučaju se tereti za konkretno kršenje zakona kroz ignorisanje Schmidtovih odluka.
U kontekstu aktuelnog političkog trenutka, žalbeni postupak može se posmatrati i kao pokušaj Dodikovog pravnog tima da izgradi platformu za međunarodnu pravnu borbu. Kako sam Petronijević naglašava, cilj im je:
-
Da zadovolje formalno-pravne uslove za buduće žalbe pred međunarodnim institucijama.
-
Da dokumentuju sve nepravilnosti koje, po njihovom mišljenju, prate cijeli proces.
-
Da međunarodnu zajednicu upozore na “instrumentalizaciju pravosuđa u političke svrhe.”
U zaključku, slučaj Milorada Dodika pred Sudom BiH otkriva duboke političke i pravne podjele unutar bosanskohercegovačkog društva. Žalba koju su uložili njegovi advokati, iako sami priznaju da ne očekuju pozitivnu odluku, služi kao pravna stepenica za moguće dalje međunarodne postupke. Bez obzira na ishod drugostepenog procesa, ova pravna bitka ima šire implikacije – ona oslikava borbu za političku interpretaciju zakona, ali i pitanje da li je domaće pravosuđe dovoljno nezavisno u složenom političkom okruženju kakvo je u Bosni i Hercegovini prenosi hayat
