„Trešnja vs. Višnja: Slatki sukob dede i nane“
Sjede nana i dedo pod raskošno cvjetajućom trešnjom i piju kafu.
Dedo:
– Sjećaš li se, sijeda moja, kad smo se prvi put uzeli? Tada smo sjedili upravo pod ovom trešnjom i kahvenisali. Bože dragi, koja je to ljepota bila!
Nana (namrgođena):
– Ma nije to bila trešnja, nego višnja!
Dedo (odlučno):
– Ma kakva višnja, Bog te ne ubio – pa jasno da je bila trešnja!
Riječ po riječ, posvađaju se oni na „mrtvo ime“. Nana, bijesna, ode u kuću i sjeda na sećiju, duboko razmišljajući:
„Allahu dragi, jesam li ja mahnita? Čitav me život pazio, dobar čovjek, dobar otac, dobar domaćin… Bolje nisam mogla ni poželjeti, a ja se sad spetljala oko trešnje i višnje. Nek mu bude – bila je trešnja.“
Dedo, misli:
„Stari magarac, šta sam se ja zbog jedne riječi dovukao. Da sam tražio ovakvu ženu po čitavom dunjaluku, teško bih našao. I nije važno ispod kojeg smo drveta sjedili. Sad ću joj reći da je bila višnja.“
Nakon kratke tišine, nana izlazi na sunce, nosi voćku i smješka se:
Nana:
– Znaš, razmišljala sam… Doista je bila trešnja.
Dedo (s osmijehom):
– I ja sam razmišljao… Vala je bila višnja! 
Pouka: Nekad je važnije održati mir i ljubav – čak i ako se sitnica zove „trešnja vs. višnja“.
Podijelite ovu priču svima kojima treba osmijeh i podsjetnik da male stvari ne unište lijepe zajedničke trenutke!
