U današnjem vremenu, kada moderna tehnologija diktira ritam građevinske industrije, rijetki su pojedinci koji čuvaju drevne metode gradnje. Jedan od takvih čuvara tradicije je Safet Bosanac, stanovnik Ilijaša, koji se posvetio umjetnosti zidanja kamenih objekata bez upotrebe cementa, betona ili željeza. On vjeruje da su prave vrijednosti u jednostavnosti i vještinama koje su se prenosile generacijama prije nekoliko stotina godina.
Još kao dječak, Safet je bio fasciniran radom Edhema Gurde iz sela Gurdići kod Olova. Satima je posmatrao kako ovaj iskusni majstor kleše kamenje i priprema ga za zidanje kuća. Ono što ga je najviše impresioniralo bila je čvrstina i dugovječnost tih objekata, koji i danas, nakon mnogo decenija, prkose zubu vremena. Nakon Edhemove smrti, mladi Safet, koristeći ono što je naučio posmatranjem, izgradio je vlastitu krečanu, vjerno poštujući izvorne tehnike.
Safetov lični život obilježen je posebnim spojem različitih vjerskih tradicija. Rođen kao sin oca pravoslavca i majke katolkinje, odlučio je da slijedi islam i s ponosom ističe svoje bošnjačko porijeklo. Smatra da je njegovo najveće bogatstvo upravo njegova porodica, sa kojom je izgradio snažnu emocionalnu vezu: ima tri kćerke i šestoro unučadi. Za njega, to je najveće životno bogatstvo, vrijednije od bilo kojeg materijalnog uspjeha.
Ipak, Safetov izbor nije bio bez posljedica. U javnosti su ga mnogi žigosali kao “izdajnika”, optužujući ga da je izdao vjeru i narod svog oca. Safet jasno ističe da je “izdao” samo one ljude koji su svojim djelovanjem ugrožavali postojanje Bošnjaka i svih onih koji su Bosnu i Hercegovinu htjeli svesti na periferiju istorije. Njegove riječi odišu odlučnošću:
-
“Nisam izdao vjeru ni narod, nego sam izdao one koji su nas željeli uništiti.”
Safet se kroz godine distancirao od takvog okruženja, svjestan da njegov put vodi ka očuvanju tradicije i identiteta. Iz tog razloga se, kako sam kaže, “udaljio od tog naroda” i posvetio svom specifičnom radu i životnoj misiji.
Njegova posvećenost nije ostala neprimijećena. Safet je započeo gradnju mostova koje poklanja ljudima različitih vjerskih i nacionalnih pripadnosti koji su, tokom rata, branili Bosnu i Hercegovinu. Ovi mostovi nisu samo fizičke građevine, već i simboli zajedništva i zahvalnosti. Planira:
-
Treći most posvetiti bosanskom Hrvatu koji je pokazao izuzetnu hrabrost u odbrani zajedničke domovine.
-
Četvrti most namijeniti pravoslavnom Bosancu koji je također stao na stranu pravde, boreći se protiv projekata podjela poput Republike Srpske ili Velike Srbije.
Safet jasno ističe: “Ja ne bih bio ono što jesam da pljujem po svojim korijenima. Rođen sam u čestitoj porodici, i moje bošnjačko porijeklo je neupitno.” Njegova poruka nosi duboku poruku pomirenja, ali i odlučnosti da ne zaboravi istinu.
Osim što njeguje nasljeđe starih majstora i čuva kulturnu baštinu, Safet se ne ustručava komentarisati i aktuelnu političku situaciju. Bez zadrške kritikuje političke lidere za koje smatra da šire mržnju i razdor među narodima. Posebno se osvrće na:
-
Milorada Dodika, za kojeg kaže da “zavađa narod” i poziva građane da mu “otkažu poslušnost”.
-
Aleksandra Vučića, aktuelnog predsjednika Srbije, za kojeg vjeruje da “dok je on na čelu, mira na Balkanu neće biti” prenosi hayat
Safetov pogled na svijet temelji se na ideji jedinstvene, cjelovite Bosne i Hercegovine, gdje svi narodi zajedno grade budućnost u miru i međusobnom poštovanju. Njegove riječi su jasne:
-
“Njihova jedina domovina je Bosna i Hercegovina.”
