U mirnom selu Gornja Koprivna, gdje se život odvija sporo i gdje svi poznaju jedni druge, desio se neobičan i neočekivan incident koji je u samo nekoliko dana prerastao u pravi komšijski rat. Sve je počelo kada je jak nalet vjetra doslovno odnio krov s jedne kuće i prebacio ga na parcelu susjedne porodice.
Naizgled, riječ je o nesretnom slučaju izazvanom nepogodom. Međutim, ovaj događaj je ubrzo razotkrio dugogodišnje napetosti i neraščišćene odnose između dvije porodice koje dijele među, ali očigledno ne i mir.
Vlasnik kuće koja je ostala bez krova ostao je zatečen i vidno potresen, ali prava neprijatnost tek je uslijedila kada je otišao da preuzme krov sa susjedne parcele. Tamo ga je dočekala hladna i odlučna odbijenica. Njegov komšija, čije zemljište je sada “privremeni dom” za odnešeni krov, postavio je jasne uslove: nema povratka krova bez prethodnog dogovora i nadoknade troškova uklanjanja.
Za medije je izjavio:
– “Moja porodica nikad nikome ništa nije otimala. Mi smo ljudi koji pomažu, a moj otac je prije nekoliko godina čak podigao sprat kuće tom istom komšiji.”
On dodaje:
– “Neću da se ulazi na moju zemlju bez dogovora. Krov može uzeti samo ako plati radnike koji će ga ukloniti. Imam ja još puno toga da kažem. Mogu roman o njemu napisati – ni sa kim ne priča, ni selam ne naziva.”
Ova izjava jasno ukazuje da je sukob između komšija mnogo više od incidenta s vjetrom. Neraščišćene emocije, stare uvrede i narušeni međuljudski odnosi izlaze na vidjelo.
Prema pričama mještana, porodice su i ranije imale nesuglasice, ali su se one uglavnom zadržavale na verbalnim prepirkama i ignorisanju. Ovaj put, vremenski uslovi su, izgleda, samo izazvali eksploziju svega što je tinjalo godinama.
Situaciju dodatno komplikuju:
-
Lična uvrijeđenost s obje strane
-
Odbijanje komunikacije i kompromisa
-
Spremnost da se fizički prisustvo tretira kao prijetnja
-
Uključivanje zajednice i medija, što dodatno “uljeva ulje na vatru”
Jedan od komšija koji nije direktno uključen u sukob komentariše:
– “Ovdje se vjetar često šali s ljudima, ali nikad ovako. Nije problem što je krov odnio, nego što su ljudi odavno prestali razgovarati. Niko nikome ne prašta ništa.”
Krov tako i dalje leži na tuđem placu – nijemo svjedočeći tvrdoglavosti i nepopustljivosti obiju strana. Umjesto da bude vraćen i popravljen, on sada služi kao simbol inata i uzajamne netrpeljivosti.
Zakon o imovinskim odnosima i privatnom vlasništvu u ovakvim situacijama ne nudi mnogo elastičnosti – sudske procedure mogle bi trajati mjesecima, pa čak i godinama, a sve dok nema pravnog sporazuma ili fizičkog uklanjanja, krov ostaje tamo gdje je pao – kao taoc komšijskog sukoba.
Ostaje otvoreno pitanje: da li će prevladati razum ili će tvrdoglavost voditi ovu priču još dalje prenosi crna-hronika
Hoće li nevrijeme spojiti ono što su godine razdvojile – ili će krov ostati simbol svega onoga što ne valja u komšijskim odnosima?
