Dođem noćas u Bingo, u pola devet. Još po’ sata do kraja radnog vremena, a tako i do jacije. Trebam nešto uzet’, ne puno, al’ potrebno.
Razletim se, znam gdje je šta, pa na kasu, a tamo red k’o birvaktile pred njemačkom ambasadom.
Gledam, računam, ne mogu da vjerujem.
Pitam onog jednog šefa može l’ još jedna kasa, kaže, nema šanse, to je to. Rekoh, ne mogu stići, a ni ovi neće do 21:15 završiti.
Zamolim jednu radnicu da vrati nešto artikala na police, kaže nije problem. Zahvalim se i onda pravac prema pultu.
Kažem okupljenim, pogledajte ove hude radnice, žene popadale, kupci nervozni, a kako i neće, kad su im uzeli glavni dan za shoping.
To je nama naša vlast dala!
Ovaj zakon o neradnoj nedjelji, nažalost, bez hrvatskih ruku, teško da se može poništiti. A puno je štete i pometnje nanio.
Nemojte mi, molim vas, o balavim sentimentalnostima kako radnice imaju pravo da provedu nedjelju sa porodicom itd. Meni je svaka nedjelja radna, zato, imam pravo da ovo govorim.
Spasite ove jadne žene, izginoše subotu i ponedjeljak, nedjelju odboluju.
Uvijek ima ko hoće i može nedjeljom raditi, dadnite im duple dnevnice i druge benefite, ali otvorite markete i shoping centre nedjeljom.
Ogromnu štetu i pometnju ste napravili.
