Nakon što je Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), osuđen za pomaganje genocida počinjenog u Srebrenici, odlukom Mehanizma za međunarodne krivične sudove, premješten je iz pritvorske jedinice UN-a u Estoniju, gdje će nastaviti izdržavanje zatvorske kazne. Ova informacija postala je javna nakon što je skinuta oznaka povjerljivosti sa naloga koji je sadržavao detalje o njegovom transferu.
Krstić je ranije, tačnije 2004. godine, pred Haškim tribunalom osuđen na 35 godina zatvora zbog svoje uloge u genocidu u Srebrenici, gdje je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje masovnih zločina protiv bošnjačkog stanovništva. Pošto je presuda postala pravosnažna, prvobitno je bio upućen na služenje kazne u Veliku Britaniju, ali je tamo doživio fizički napad u zatvoru, što je dovelo do njegovog povratka u Haag.
Nakon povratka u pritvorsku jedinicu u Haagu, Krstić je naknadno premješten u Poljsku, gdje je nastavio služiti zatvorsku kaznu, ali je i iz te zemlje vraćen u pritvorski centar UN-a. Njegov slučaj je izazivao pažnju javnosti, kako zbog težine optužbi, tako i zbog više pokušaja da ostvari prijevremeno puštanje na slobodu.
U više navrata, Krstić je upućivao zahtjeve za prijevremeni otpust, međutim, svi su redom bili odbijeni. Mehanizam za međunarodne krivične sudove je posljednji put odbio njegov zahtjev uz obrazloženje koje je iznijela sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica ovog suda. U svom obrazloženju, naglasila je da iako postoji određeni napredak kod osuđenika, nivo rehabilitacije još nije dovoljan da bi se opravdalo njegovo puštanje na slobodu.
Ipak, istakla je nekoliko pozitivnih aspekata Krstićevog ponašanja tokom izdržavanja kazne:
-
Priznao je da je u Srebrenici počinjen genocid
-
Javno je priznao i sopstvenu ulogu u tim događajima
-
Pokazao je određeni stepen samosvijesti i priznanja krivice
Ovi elementi, prema mišljenju sutkinje, predstavljaju značajan korak ka rehabilitaciji, posebno u kontekstu rastućeg revizionizma i poricanja genocida u nekim dijelovima regiona. Uprkos tome, sutkinja Santana je jasno naglasila da to još uvijek ne doseže potrebni nivo uvjerljivosti da bi se omogućilo prijevremeno oslobađanje, što je praksa rezervisana za one koji pokažu poseban stepen rehabilitacije i humanitarnih okolnosti koje bi opravdale takvu odluku.
Takođe je podcrtano da za slučaj Radislava Krstića ne postoje humanitarni razlozi koji bi mogli prevagnuti nad ozbiljnošću njegovih djela. Odsustvo takvih faktora dodatno je učvrstilo stav Mehanizma da osuđenik ostane na izdržavanju pune kazne.
Krstić je jedan od najviše rangiranih vojnih oficira Vojske Republike Srpske koji je osuđen za svoju ulogu u srebreničkom genocidu. S obzirom na to da je komandovao sektorom u kojem su se odvijali zločini, njegova odgovornost nije bila samo individualna, već i komandna. Uprkos tome što mu nije dokazana direktna naredba za izvršenje genocida, sud je zaključio da je on znao šta se dešava i nije preduzeo ništa da to spriječi, te da je svojim djelovanjem i nedjelovanjem omogućio masovno ubijanje više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u julu 1995. godine.
Ovaj slučaj takođe svjedoči o tome kako međunarodna pravda funkcioniše kada su u pitanju zločini najteže kategorije. Krstićevo prebacivanje u Estoniju dio je šire prakse da se osuđenici iz Haaga premještaju u zemlje članice koje su potpisale sporazume o izvršavanju kazni. Time se osigurava:
-
Raspodjela zatvorskih kapaciteta među državama
-
Povećana sigurnost osuđenih lica
-
Izbjegavanje političkih i bezbjednosnih komplikacija u zatvorskim sistemima pojedinih zemalja
Zaključno, iako je Krstić napravio određeni pomak u pogledu priznanja zločina i izražavanja pokajanja, međunarodna pravda je pokazala da priznanje samo po sebi nije dovoljno. U slučajevima ovakve težine, potrebni su jasni, duboki i trajni dokazi rehabilitacije, a svako odstupanje od toga predstavljalo bi opasnost za moralne i pravne standarde međunarodne zajednice.
Radislav Krstić tako ostaje u zatvoru, sada u Estoniji, gdje će nastaviti služenje kazne za jedno od najstrašnijih poglavlja u novijoj evropskoj historiji – genocid u Srebrenici prenosi slobodna-bosna
