Cijena bureka, jednog od omiljenih pekarskih proizvoda na ovim prostorima, posljednjih mjeseci neprestano raste, što ga čini luksuzom za mnoge građane. Trenutno, cijena bureka od 250 grama doseže i do 5 KM, dok kilogram ovog specijaliteta u pojedinim pekarama košta čak 18 KM. Ovaj rast cijena postavlja pitanje opravdanosti i stvarnih troškova proizvodnje, kao i profita koji pekare ostvaruju na ovom proizvodu.
Analizirajući troškove potrebnih sastojaka za jedan burek od 250 grama, dolazimo do podatka da je ukupna cijena sirovina koje ulaze u njegov sastav znatno niža od prodajne cijene. Računica pokazuje da pekare prodaju burek za više od duplo u odnosu na troškove osnovnih namirnica.
Prema podacima do kojih smo došli, osnovni sastojci potrebni za izradu jednog bureka su:
- Brašno – oko 140 grama, što košta približno 0,2 KM;
- Mljeveno juneće meso – oko 70 grama, s cijenom od 1,4 KM;
- Ulje – oko 75 ml, koje košta otprilike 0,25 KM;
- Crveni luk i prezla – po 17 grama, s ukupnim troškom od 0,13 KM;
- Začini (biber, vegeta, bijeli luk) – dodaju se u manjim količinama, a njihov ukupni trošak je oko 0,3 KM.
Kada se svi ovi troškovi saberu, dolazimo do zaključka da je stvarna cijena sastojaka za jedan burek približno 2,3 KM. S obzirom na to da se pekare snabdijevaju namirnicama po veleprodajnim cijenama, njihovi troškovi vjerovatno su još niži. No, uprkos tome, prodajna cijena ostaje značajno viša.
Naravno, u formiranje konačne cijene pekarskih proizvoda uključeni su i troškovi poslovanja, koji obuhvataju:
- Režijske troškove (struja, voda, grijanje, najam prostora);
- Platu zaposlenih;
- Transportne troškove za nabavku sirovina;
- Poreze i druge obaveze prema državi.
Ipak, mnogi smatraju da marže koje pekare primjenjuju nisu u skladu s realnim troškovima, već su usmjerene isključivo na maksimizaciju profita.
Građani sve češće izražavaju nezadovoljstvo zbog visokih cijena pekarskih proizvoda. Kako ističu, nekada je bilo nezamislivo da je kilogram bureka skoro jednako skup kao kilogram svježeg mesa. Danas, za isti novac kojim bi kupili samo četvrtinu kilograma bureka, mogu nabaviti kilogram pilećih bataka.
Jedna od građanki, Nataša K. iz Banjaluke, ističe: „Za radnike s minimalnim primanjima ili one koji zarađuju tek nešto više od minimalca, odlazak u pekaru postaje luksuz. Pita je nekada bila dostupna svima, a sada je preskupa čak i za one koji rade punu smjenu svakog dana.“
Sve češće se govori i o potrebi bojkota pekara, kako bi vlasnici bili primorani da snize cijene i prilagode ih standardu građana. No, pitanje je da li bi takav potez donio konkretne rezultate ili bi potražnja ostala nepromijenjena.
Jasno je da ekonomska situacija utiče na sve sfere života, ali je očigledno da su pojedine industrije, poput pekarske, odlučile da se prilagode tržištu podizanjem cijena na nivo koji je za mnoge građane neprihvatljiv. Da li će doći do promjena ili će kupci jednostavno prestati kupovati ove proizvode – ostaje da se vidi u narednom periodu prenosi pressmediabih
