U srcu cazinskog naselja Stovrela živi porodica Ožegović, koja se suočava s teškim životnim okolnostima i svakodnevnom borbom za osnovne uvjete. Ova šestočlana porodica, koju čine roditelji Zehrudin i Indira te njihovo četvero djece, svakodnevno se susreće s izazovima koji mnogima mogu djelovati nezamislivo.
Teška svakodnevica bez osnovnih potrepština
Porodica Ožegović nema osigurane ni najosnovnije potrepštine za život. Indira Ožegović, majka ove porodice, s tugom u glasu izjavila je kako bi joj najveća sreća bila da u kući ima “faks”, šampon i brašno. Ova jednostavna želja oslikava svu teškoću situacije u kojoj se nalaze.
Njihova svakodnevnica ovisi o javnoj kuhinji, odakle dobivaju obroke. “Šta doneseš, to i pojedeš”, kaže Zehrudin, otac porodice. Svakodnevno ga pogađaju pitanja njegove djece: “Babo, ima li nešto slatko?” Na takve upite nema uvijek odgovor jer su slatkiši, poput ostalih osnovnih namirnica, luksuz koji si rijetko mogu priuštiti.
Porodična struktura i zdravstveni izazovi
Ova porodica ima četvero djece, među kojima je i djevojčica s Downovim sindromom, što dodatno otežava njihove životne uvjete. Njihova djeca, osim što se suočavaju s materijalnim nedostatkom, nose i teret spoznaje da njihovi roditelji ne mogu osigurati ono što je drugima uobijačeno.
Borba za egzistenciju
Otac Zehrudin ne krije svoju želju da radi i doprinosi porodici. “Volio bih raditi kako bih mogao osigurati sredstva za porodicu, ali posla nema”, objašnjava. Ljeti se snalazi radeći sezonske poslove: cijepa drva, bere kestenove, pomaže u sakupljanju sijena. Ipak, to je tek privremeno rješenje koje ne može osigurati kontinuirani izvor prihoda.

Posebno ga je pogodilo odbijanje na konkursu za radno mjesto u komunalnom preduzeću. Naime, pravilo te firme onemogućilo mu je zaposlenje jer je već imao brata zaposlenog na istom mjestu. “Najgore je zimi”, kaže Zehrudin. “Ljeti se nekako snađemo, ali kada padnu temperature, postaje gotovo nemoguće”.
Podrška humanitaraca iz Berlina
Ipak, svjetlo nade pojavilo se zahvaljujući humanitarnim akcijama dobrih ljudi. Članovi Islamskog kulturnog centra Bošnjaka iz Berlina donirali su porodici osnovne potrepštine, bijelu tehniku i ogrjev za predstojeće zimske dane. Indira nije mogla sakriti suze radosnice dok su birali potrebne stvari.
- “Prvi put smo u ovakvom centru, prvi put kupujemo sebi na ovaj način. Nisam mogla ni sanjati da ćemo imati priliku birati ono što nam je potrebno”, ispričala je vidno ganuta majka.
Humanitarci su porodici omogućili:
- kupovinu osnovnih prehrambenih namirnica,
- nabavku higijenskih potrepština,
- donaciju bijele tehnike za domaćinstvo,
- osiguranje ogrjeva za zimu.
Ova podrška bila je od neprocjenjivog značaja, jer je porodici Ožegović omogućila makar privremeni predah od teške svakodnevnice prenosi hayat