Leo i Ruth Zanger žive nevjerojatnu životnu priču koja je puna ljubavi, obiteljskih vrijednosti i zajedništva. Njihov brak traje već 66 godina, a njihova obitelj je pravi primjer velikog povezivanja među generacijama. Ovaj bračni par ima impresivnih 12 djece, koja su postala temelj za širenje njihove obitelji koja sada uključuje 53 unučadi, 48 praunučadi, te jedno prapraunuče. S obzirom na veličinu obitelji, njihovo obiteljsko stablo je uistinu impresivno, a sama obitelj Zanger postala je prava institucija u svom gradu.

Zangerovi nisu samo ponosni na brojnost svojih potomaka, već se i ponose činjenicom da su im svi članovi obitelji vrlo bliski i povezani. Bez obzira na veličinu, Leo i Ruth uvijek imaju dovoljno ljubavi i pažnje za svakog člana, pa čak i za najmlađe, poput svog stotog unuka, Jaxtona Leo Zangera, koji je rođen kada je Leo imao 79 godina. Ovaj trenutak je bio poseban jer je označio 100. člana obitelji, što je zabilježeno zahvaljujući obiteljskoj povjesničarki, Donni Zanger Lane. Donna, koja je inače najstarije unuče, preuzela je odgovornost vođenja evidencije svih važnih podataka unutar obitelji, uključujući imena, rođendane i obljetnice. Bez nje, bilo bi gotovo nemoguće pratiti sve promjene koje se događaju u tako velikoj obitelji.
Ovaj obiteljski sustav zasniva se na neprestanoj međusobnoj podršci i zajedništvu. Obitelj Zanger nije samo veliki broj ljudi, već prava zajednica koja funkcioniše kao tim. Mnogi članovi obitelji su zaposleni u agenciji za nekretnine koju vodi Leo, uz pomoć svoje djece i snaha. Ovaj poslovni poduhvat daje im priliku da se ne samo podržavaju na emocionalnom nivou, već i ekonomski, čime dodatno učvršćuju svoje međusobne veze.
Unatoč tome što bi većina ljudi pomislila da je obiteljski život u ovako velikoj obitelji vrlo izazovan, Zangerovi su našli način da to sve funkcionira s lakoćom. U njihovu svakodnevicu nije neuobičajeno imati brojne članove obitelji okupljene u jednoj prostoriji. No, usprkos tome što većina članova obitelji živi u istom gradu, Quincyju, koji je poznat po svojoj zajedničkoj obiteljskoj tradiciji, oni se suočavaju s praktičnim izazovima. Naime, zbog veličine obitelji, moraju unajmiti dvoranu kako bi svi mogli sjediti zajedno za obiteljskim stolom. Dakle, “malo” nije riječ koju bi obitelj Zanger koristila za opisivanje svojih okupljanja, jer im je obiteljski prostor često nedovoljan.
Za Donnu, koja je odrasla među velikim brojem braće i sestara, ovo je bio prirodni slijed događaja. Kao najstarije unuče, ona je preuzela odgovornost za čuvanje obiteljske povijesti, što uključuje bilježenje svih važnih događanja u životu svakog člana obitelji, od rođenja pa sve do obljetnica. To je važan zadatak jer samo uz ovakvu organizaciju obitelj može uspješno održavati sve odnose i tradiciju koju su uspostavili.
Obitelj Zanger ne samo da slavi zajedništvo, nego su njihovi članovi ujedinjeni u svojim vrijednostima, bez obzira na to koliko su fizički udaljeni jedni od drugih. Svako rođenje novog člana obitelji dočekuje se s velikom radošću i osjećajem da obitelj postaje još bogatija, ne samo u broju, nego i u ljubavi koju pružaju jedni drugima. Zangerovi smatraju da je rođenje svakog novog člana obitelji “čudesno”, jer im daje priliku da prošire ljubav koja čini temelje njihovih života.
S obzirom na to da unuci već započinju svoje vlastite obitelji, moguće je da će broj članova obitelji Zanger nastaviti rasti i u budućnosti. Međutim, bez obzira na veličinu, Leo i Ruth ostaju posvećeni svojoj obitelji i svakom pojedincu. Oni vjeruju da je rođenje svakog novog člana obitelji blagoslov, i osjećaju se istinski sretnima što mogu biti dijelom ove prekrasne zajednice. U njihovim očima, obitelj je temelj svega, i to je ono što ih čini ne samo velikima u broju, nego i u srcu prenosi time.ba