U Bosni i Hercegovini se svake godine izdvajaju ogromne sume novca za nabavku službenih automobila, a podaci pokazuju da su troškovi za ovu namjenu izuzetno visoki. Posljednjih godina, institucije na različitim nivoima vlasti kontinuirano obnavljaju vozni park, često birajući luksuzne automobile koji dostižu cijene od preko 100 hiljada maraka. Iako je razumljivo da određeni službenici trebaju pouzdana vozila za obavljanje svojih dužnosti, postavlja se pitanje – da li su ovi troškovi opravdani?
Prema dostupnim podacima, samo u posljednje tri godine, institucije BiH potrošile su 13,2 miliona KM na kupovinu novih automobila za državne funkcionere. Najnovija velika nabavka, koja je izazvala pažnju javnosti, odnosi se na Vijeće ministara BiH, koje je za 44 limuzine izdvojilo 2,7 miliona maraka. Osim toga, službena vozila su nedavno nabavili i Parlament BiH, Predsjedništvo BiH, kao i Narodna skupština RS.
Mnogi se slažu da nije problem u samom obnavljanju voznog parka, već u prekomjernim troškovima i luksuzu koji prate ove nabavke. Naime, budžetska sredstva ne idu samo na kupovinu, već i na održavanje ovih vozila, što dodatno opterećuje državne finansije. Prema istraživanju Transparency Internationala, jedan od ključnih problema je netransparentnost ovih procesa.
Nekoliko faktora dodatno otežava ovu situaciju:
- Institucije same određuju svoje potrebe i formiraju tendersku dokumentaciju prema vlastitim zahtjevima.
- U specifikacijama za nabavke često se traže posebni luksuzni dodaci, kao što su kožna sjedišta, napredni audio-sistemi, ambijentalno osvjetljenje, pa čak i kopče za dječija sjedišta.
- Postupci javnih nabavki ne nude dovoljno kontrole, što omogućava rasipanje javnih sredstava.
Ovim se problemom bavi i Damjan Ožegović iz Transparency Internationala, koji ističe da su institucije u BiH same sebi dale ovlasti da odlučuju o prioritetima javnih nabavki, što često dovodi do zloupotreba i nepotrebnih troškova. On naglašava da bi bilo neophodno uspostaviti strože kriterije i veću kontrolu kako bi se spriječile sumnjive kupovine.
S druge strane, politička analitičarka Tanja Topić naglašava da je najveći problem u tome što se ovakve stvari dešavaju bez ozbiljnog otpora javnosti. Dok političari bez problema koriste najskuplje automobile, građani koji plaćaju poreze jedva sastavljaju kraj s krajem. Mnogi se oslanjaju na pomoć iz dijaspore, rade više poslova kako bi preživjeli, dok većina vozi vozila starija od 20 godina.
Kada radnici traže povećanje plata, odgovor koji često dobiju jeste da nema novca. Međutim, isti taj budžet bez problema pokriva luksuzne potrebe političara. Prema analizama, samo u Federaciji BiH trenutno postoji oko 4000 službenih automobila, što je cifra koja, kako navodi ekonomski analitičar Zoran Pavlović, ne bi bila prihvatljiva čak ni u bogatim državama poput Kuvajta.
Pavlović naglašava da javna administracija mora podnijeti teret ekonomske krize jednako kao i građani. U trenutnim ekonomskim okolnostima, gdje mnogi jedva preživljavaju, svaka ušteda bi trebala biti prioritet, umjesto da se novac troši na luksuzne limuzine i nepotrebne beneficije političara. Situacija u 2025. godini je teška, a prognoze ne obećavaju poboljšanje.
Posebno zabrinjava činjenica da političari rijetko kada odustaju od korištenja službenih vozila, a još je alarmantnije to što ih često koriste u privatne svrhe. Dok građani osjećaju posljedice ekonomske krize, oni koji bi trebali racionalno upravljati javnim finansijama i pokazati primjer odgovornog trošenja budžetskog novca, to ne čine.
Na kraju, jasno je da je problem prekomjernih troškova za službena vozila u BiH sistemski i da zahtijeva ozbiljne reforme. Potrebno je uvesti veću transparentnost, ograničiti nabavke luksuznih vozila, te osigurati da se budžetski novac troši na način koji će donijeti korist svim građanima, a ne samo političkoj eliti. Do tada, građani će i dalje gledati kako njihovi izabrani predstavnici voze skupe automobile, dok se oni bore sa svakodnevnim egzistencijalnim problemima prenosi hayat
