Zlatan Ibrahimović, poznati švedski nogometaš, poznat je po svom jedinstvenom stilu života i često kontroverznim izjavama. U jednom od nedavnih intervjua, dotaknuo se teme religije i podijelio svoje osobno iskustvo koje je oblikovalo njegov pogled na vjeru, a posebno na koncept Boga i religijskih uvjerenja. Na pitanje o svom religijskom opredjeljenju, Zlatan je iskreno odgovorio da nije vjernik. Iako potiče iz obitelji mješovitih vjerskih uvjerenja, majka mu je katolkinja, a otac musliman, Zlatan nije slijedio vjeru svojih roditelja. Njegov odgovor o religiji usmjeren je prema poštovanju kao osnovnom principu života, umjesto vjerovanju u specifičnu religiju.
Zlatan je otvoreno istaknuo da smatra kako se “samo Bog može suditi” čovjeku, ali dodaje da te riječi, koje je istetovirao na svom tijelu, nisu namijenjene njegovim kritičarima, već samom sebi. Ovaj stav prema vjeri, posebno u svjetlu njegove osobne tragedije, usmjeren je na duhovnu introspekciju, u kojoj je on sam sebi sudac. Zlatan je podijelio duboku emocionalnu bol koju je doživio nakon smrti svog brata Sapka, koji je preminuo od leukemije. Iako je kroz svoj život bio okružen različitim religijskim i kulturnim normama, smrt njegovog brata ga je navela da ozbiljno preispita svoje stavove prema Bogu i religiji.
Smrt brata bila je prekretnica u Zlatanovom životu, jer je gubitak voljene osobe duboko utjecao na njegovo poimanje života i smrti. Zlatan je otvoreno govorio o tome kako je, unatoč svim molitvama i zahvalama upućenim Bogu, osjećao potpunu nemoć i bespomoćnost kada je njegov brat bio suočen s neizlječivom bolešću. U Islamu, vjera u Boga je ključna, a shvaćanje Božje volje i iskušenja dio je vjerničkog života. Međutim, Zlatan je kroz svoju tragediju došao do zaključka da, unatoč svojoj dubokoj tjeskobi, on ne vjeruje u Boga koji intervenira u ljudskom životu na način na koji se često prikazuje u religijskim dogmama.
Zlatan se također dotakao svog odgoja i obiteljskog života, koji je bio oblikovan strogim pravilima i disciplinom, a sve to uslijed teških godina odrastanja u ratom pogođenoj Jugoslaviji. Njegov otac, Šefik, poticao ga je na odgovornost i ozbiljnost, a obitelj je uvijek bila suočena s izazovima, posebice tijekom razdoblja kada je rat zahvatio Balkan. Zlatan je naglasio da je obitelj imala svoj način odgoja, u kojem nije bilo mjesta za popuštanje, a njegova osobnost i ponašanje kasnije su oblikovani tim iskustvima. Za Zlatana, disiplina i agresija bili su sastavni dio života, iako se on nije slagao s načinom na koji su ga roditelji odgajali.
Zlatanova bol zbog smrti brata, koja je bila povezana s njegovim dubokim osjećajem nemoći, postavila ga je pred pitanje postojanja Božje volje. Iako je bio okružen ljubavlju i podrškom obitelji, u njegovim očima nije bilo mjesta za racionalizaciju smrti kroz religijske dogme. Islam, koji uči da smrt nije kraj, nego prelazak na drugi svijet, nije pružio odgovore koje je Zlatan tražio. Smrt brata ostavila je duboku emocionalnu ranu, koju Zlatan nikada nije uspio potpuno izliječiti.
Smrt brata Sapka u njegovom životu ostavila je snažan pečat. Zlatan je podijelio s javnošću posljednje trenutke svog brata, koji je znao da je bolest nepobjediva. Uprkos svim naporima i medicinskim tretmanima, Sapko je preminuo, a Zlatan je svjedočio njegovom posljednjem dahu u bolnici. Zanimljivo je da Zlatan vjeruje da je njegov brat čekao njegov dolazak, pa je tek nakon toga preminuo, što mu je ostavilo dubok emocionalni trag. Zlatan je rekao da su obiteljske vrijednosti bile ključne, ali i da je gubitak brata bio nešto što nije mogao kontrolirati. Iako su islam i katoličanstvo dali obredi pokopa, Zlatan je kroz ovu tragediju razmišljao o vlastitim uvjerenjima i značenju smrti, ostajući daleko od tradicionalnih religijskih gledišta.
Zaključno, Zlatanova priča o smrti svog brata i njegovom odgoju pokazuje duboku unutarnju potragu za smislom života i smrti. Iako nije vjernik u tradicionalnom smislu, njegova iskustva ga nisu ostavila ravnodušnim prema temama duhovnosti i postojanja. Ovaj događaj također izaziva pitanja o prirodi Božje volje i o tome kako ljudi različito doživljavaju duhovne izazove, osobito u trenutku kada se suočavaju s tragedijom. Zlatanova filozofija života, koja se temelji na poštovanju i samostalnosti, daje mu snagu da se nosi sa svojim osobnim gubicima, ali ostaje vjeran svom viđenju svijeta.
