Nenad Čanak, bivši predsjednik Skupštine Vojvodine, izazvao je veliku pažnju javnosti nedavnom izjavom u kojoj tvrdi da se priprema teren za njegovu likvidaciju. U intervjuu za TV Blic, Čanak je detaljno objasnio okolnosti koje, prema njegovim riječima, ukazuju na ozbiljnu prijetnju njegovom životu. Prema njegovim tvrdnjama, situacija je eskalirala kada je najprije njegovog sina prozvao Dragan Vučićević, novinar poznat po kontroverznim stavovima, a zatim je i sam Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, spomenuo Čanka, nazvavši ga separatistom. Čanak je dodatno naglasio kako mu je, nakon više od 20 godina, oduzeto policijsko obezbjeđenje, što je, prema njegovom mišljenju, posljednji korak u pripremi za njegovu likvidaciju.
Prema Čanku, njegov slučaj počinje još prije nekoliko godina, kada je kao politički aktivista imao nesuglasice s narkokartelima. Ove kriminalne organizacije, koje su prethodno završile u zatvoru, odlučile su da ga likvidiraju, a on je, tvrdi Čanak, bio posljednji preživjeli iz grupe koju su pokušali eliminirati. On je objasnio da mu je policijsko obezbjeđenje bilo oduzeto prije tri dana, bez ikakvog obrazloženja ili obavijesti. Čanak je bio pod zaštitom jer je, prema njegovim riječima, bio na meti kriminalnih krugova zbog svog političkog angažmana i borbe protiv narkokartela.
Oduzimanje policijskog obezbjeđenja izazvalo je dodatnu zabrinutost u Čanku. On je rekao da su mu policajci, koji su ga čuvali, javili kako su dobili naredbu da se vrate u policijsku stanicu, što je za njega bio znak da mu je zaštita oduzeta iz političkih razloga. Čanak je istakao da ovaj potez može biti signal za dalju eskalaciju prijetnji njegovom životu, odnosno pripremu atentata. U svojoj izjavi za medije, Čanak je naglasio kako je, prema njegovom mišljenju, ova situacija dio većeg političkog pritiska na njega i njegovu obitelj.
Osim što je govorio o oduzimanju obezbjeđenja, Čanak je prokomentirao i medijsku harangu koja je usmjerena protiv njega. Dragan Vučićević, novinar koji je poznat po svojim ekstremnim izjavama, prozvao je Čankovog sina, nazivajući ga „najvećim ustašom i antisrbinom u Novom Sadu“. Ove uvrede i napadi na njegovu obitelj dodatno su podigli tenzije, jer su na visokom političkom nivou postavljeni Čankovi sin i on sam kao legitimne mete za napad. Čanak je jasno ukazao na to da je riječ o organiziranoj kampanji da se njega i njegovu obitelj prikaže kao neprijatelje srpske države i naroda.
U kontekstu ovih prijetnji, Čanak je također spomenuo kako je prije četiri godine podnio zahtjev za dozvolu za nošenje oružja zbog vlastite sigurnosti, međutim, od tada nije dobio nikakav odgovor. Ova činjenica, prema njegovom mišljenju, još je jedan pokazatelj nebrige države za njegovu sigurnost i želje da ga izloži daljim prijetnjama. Čanak je istaknuo da je jasno da se radi o političkom pritisku koji uključuje prljave igre kriminalnih grupa, a on sumnja da će, u slučaju bilo kakvih napada na njega ili njegovu obitelj, ti isti kriminalci biti angažirani da provedu prijetnje u stvarnost.
Za kraj, Čanak je jasno upozorio da bi sve što se desi njemu ili njegovoj obitelji trebalo shvatiti kao direktnu prijetnju njegovim životima. Pozvao je na pažnju i zaštitu jer vjeruje da se radi o ozbiljnoj situaciji koja nije samo osobna prijetnja, već i politika koja stoji iza svega. Ovaj dramatični ispad izazvao je veliki odjek u javnosti, jer ukazuje na visoki nivo političkog pritiska koji Čanak, ali i mnogi drugi političari u Srbiji, mogu doživjeti zbog svojih stavova i aktivnosti. U ovom kontekstu, Čanakove riječi djeluju kao snažno upozorenje na potencijalne opasnosti koje prijete svakome tko se protivi vladajućoj strukturi u zemlji.
Ovaj slučaj jasno ukazuje na sve dublje podjele i politizaciju sigurnosnih pitanja u Srbiji, gdje se prijetnje nasiljem i fizičkim eliminacijama koriste kao alat za zastrašivanje političkih protivnika. Iako Čanakova izjava o pripremi za njegovu likvidaciju može biti interpretirana kao alarmantna, ona također otkriva ozbiljan problem u kojem se političke nesuglasice ne rješavaju kroz dijalog i demokratske institucije, već kroz pritiske, prijetnje i spektakularne javne obračune. U takvom okruženju, političari poput Čanka postaju izloženi opasnostima koje nadmašuju samo njihove osobne živote, već utječu na cijeli politički prostor i slobodu izražavanja. Ovaj incident dodatno naglašava potrebu za zaštitom prava i sigurnosti svih građana, bez obzira na njihove političke stavove, te za jasnim i nedvosmislenim osudama nasilja u bilo kojem obliku. Na koncu, za izgradnju stabilnog i demokratskog društva, važno je osigurati da ni jedan politički protivnik ne bude žrtva fizičkog nasilja ili političke eliminacije, već da svi imaju pravo slobodno izraziti svoje mišljenje bez straha od posljedica.
