Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, suočava se sa ozbiljnim optužbama koje su iznijela Udruženja žrtava i svjedoka genocida. U njima se navodi da je Stevandić bio ključna figura u organizaciji progona Bošnjaka i Hrvata sa područja Bosanske Krajine tokom rata. Također, optužbe se temelje na njegovoj ulozi u nezakonitom obilježavanju 9. januara 2025. godine, što se smatra pokušajem rušenja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Udruženja žrtava, koja su objavila ove optužbe, tvrde da su presude Haškog tribunala u više navrata spominjale Stevandića kao komandanta paravojne jedinice SOS (Srpske odbrambene snage), koja je odgovorna za brojne masovne zločine u području Autonomne Regije Krajina (ARK). Haški tribunal u svojim presudama tvrdi da je Stevandić, kao član SDS-a, imao izravnu vezu s Radovanom Karadžićem, vođom Republike Srpske, i da je bio ključna figura u izvršavanju zločina protiv nesrpskog stanovništva. Također, Stevandić je optužen za organiziranje nasilja, progona i zlostavljanja civila, što uključuje i zločine koji su trajali tokom proljeća i ljeta 1992. godine.
Nadalje, presude iz Haga jasno govore da je jedinica SOS bila direktno pod Stevandićevom komandom, iako je službeno bila pod kontrolom CSB-a Banja Luka. Unatoč tome, ova paravojna grupa djelovala je izvan okvira tih institucija, te je nastavila s nezakonitim akcijama, uključujući hapšenja, mučenja, pa čak i otpuštanja sa posla, sve usmjereno protiv Bošnjaka i Hrvata. U presudama se navodi da su SOS i slične grupe koristile zelene maslinaste uniforme s crvenim trakama, što je postalo prepoznatljivo obilježje zločinačkih aktivnosti. Iako je Skupština ARK-a pokušala staviti SOS pod kontrolu, grupa je ostala neovisna, a njezine akcije i dalje su bile usmjerene protiv civila koji su bili muslimanske i hrvatske nacionalnosti.
Jedan od ključnih trenutaka u presudi je rasprostranjeni napad na civile u Banjoj Luci, koji je uključivao sistematsko nasilje nad nesrpskim stanovništvom. Zločini koje su počinile paravojne grupe, uključujući SOS, kao i specijalne jedinice CSB-a Banja Luka, opisani su kao dio šire strategije napada na muslimanske i hrvatske civile. Haški tribunal je utvrdio da su pripadnici ovih grupa znali da su njihova djela dio šireg napada na civilno stanovništvo, te su svi počinioci bili svjesni da provode napad koji je imao za cilj etničko čišćenje. Stevandić je, prema tim tvrdnjama, bio jedan od ključnih organizatora tih zločina.
U odgovoru na ove optužbe, Stevandić je negirao bilo kakvu odgovornost za zločine koje su počinile paravojne jedinice, tvrdeći da su sve optužbe politički motivirane. On je izjavio da je tokom rata bio posvećen isključivo stvaranju Republike Srpske i da nikada nije sudjelovao u takvim zločinima. Naglasio je da su optužbe protiv njega neistinite te da je cilj tih optužbi da se destabiliziraju politički odnosi u BiH. Stevandić je također istakao da optužbe nisu ništa novo, jer su se redovito ponavljale svakog 9. januara ili nakon njegovih izjava. On je dodao da ga politički neprijatelji pokušavaju prikazati kao kriminalca jer podržava srpske stavove.
Udruženja žrtava, međutim, smatraju da bi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine trebalo pokrenuti ozbiljan pravni postupak protiv Stevandića, jer, kako kažu, on još uvijek provodi politiku koja je počela devedesetih godina prošlog stoljeća, odnosno rušenje ustavnog poretka BiH. Zatražili su da se ozbiljno razmotre presude Haškog tribunala koje jasno impliciraju Stevandića kao odgovornu osobu za ratne zločine i etničko čišćenje, posebno protiv nesrpskog stanovništva na području Krajine.
U zaključku, i dalje se očekuje daljnji pravni postupak koji bi mogao razjasniti Stevandićevu ulogu u ratnim događanjima i njegovu odgovornost za ratne zločine. Optužbe su ozbiljne, a presude Haškog tribunala pružaju čvrste dokaze koji bi mogli biti ključni u donošenju konačne presude. Tužilaštvo BiH sada ima odgovornost da donese odgovarajući pravni okvir u kojem će se ove optužbe razjasniti, a pravda biti zadovoljena.
Hvala vam na čitanju!
