Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske (RS), postavio je izazovno pitanje u vezi sa pravima na teritorijalne promjene, ukazujući na slučaj Grenlanda kao primjer slične situacije. Naime, Dodik je upitao: “Ako Sjedinjene Američke Države imaju pravo na Grenland, zašto se onda RS ne može pripojiti Srbiji?” Ovim pitanjem, Dodik je želio otvoriti širu raspravu o granicama, teritorijalnim promjenama i političkim pravima, ističući da bi, prema njegovom mišljenju, granice u BiH trebale biti podložne promjenama, s obzirom na slične primjere u svjetskoj povijesti.
Dodik je naglasio da je često prisutna reakcija koja ukazuje na “nepovredivost granica”, smatrajući ih nepromjenjivim i “svetim”, poput “svete indijske krave”. On smatra da je to neprihvatljivo i da bi teritorijalne promjene trebale biti moguće, ako se temelje na stvarnim političkim i društvenim okolnostima. Istovremeno, dodao je da granice nisu nepromjenjive u svakom dijelu svijeta, što podržava njegovu tvrdnju da je slučaj Grenlanda sa SAD-om relevantan i upotrebljiv u ovom kontekstu.
Dodik je potom izrazio svoje nezadovoljstvo trenutnim stanjem u BiH, sugerirajući da BiH nije ništa više od političkog entiteta koji nije stabilan niti prihvatljiv za narod Republike Srpske. On se protivi ideji da granice i politički status BiH budu nepromjenjivi, ističući da BiH nije “sveta krava” koja se ne smije dirati, već realnost koju bi trebalo razmotriti s obzirom na interese Srba i njihove budućnosti u regionu. Dodik je istovremeno ukazao na nepravednu podjelu teritorija u vezi sa Kosovom, gdje, prema njegovim riječima, Srbima nije ponuđeno ništa, dok su im oduzete četiri opštine na Kosovu i Metohiji.
Kritikujući stavove međunarodne zajednice, Dodik je istakao da Srbi moraju artikulisati jedinstven stav koji bi trebao biti usmjeren prema očuvanju srpskog interesa i teritorijalnih prava. Podvukao je da je osnovna ideja koja je vođena na Skupštini RS 9. januara 1992. godine bila stvaranje nezavisne države, a ne održavanje postojećih entiteta u BiH. Dodik je dodao da se nije navikao na termin “entitet”, jer, prema njegovom mišljenju, RS nikada nije trebala biti samo entitet unutar BiH, već su Srbi željeli formirati svoju nezavisnu državu.
Pitanje koje je postavio o slučaju Slovenije i Hrvatske tokom raspada Jugoslavije također je izazvalo pažnju. Dodik tvrdi da se za Sloveniju i Hrvatsku govorilo da nisu bile secesionističke zemlje, već su postale realna činjenica na terenu, što znači da su imale pravo na samostalnost. Slično tome, on vidi i Republiku Srpsku kao “realnu činjenicu” na terenu, koja je postojala i prije nego što je BiH formirana. Dodik se protivi ideji da su Srbi, nakon rata i drugih povijesnih događaja, “prisiljeni” živjeti u BiH, i smatra da je povratak u tu “glupost” koja se zove BiH potpuno neprihvatljiv.
Na temelju ovih stavova, Dodik smatra da bi teritorijalne promjene trebale biti moguće, navodeći primjere poput Grenlanda, Kanade, te povijest Istočne i Zapadne Njemačke. On smatra da, ako su se velike teritorijalne promjene dogodile u drugim dijelovima svijeta, ne postoji razlog zbog kojeg bi Republika Srpska trebala biti izuzeta iz tih pravila. Dodik je stoga postavio izazovno pitanje za političare i međunarodne aktere, sugerirajući da bi pripojenje Republike Srpske Srbiji bilo sasvim logičan korak, koji bi mogao riješiti mnoge političke napetosti i osigurati stabilnost u tom dijelu Balkana.
Zaključno, Dodik je pozvao na jedinstvo srpskog naroda u artikuliranju svog političkog stava prema BiH i vanjskom svijetu. On smatra da BiH nije prirodni okvir za Srbe i da su potrebne teritorijalne promjene koje bi omogućile Srbima ostvarivanje svojih političkih i nacionalnih prava. Ovaj njegov stav ukazuje na njegovu duboku frustraciju s trenutnim političkim sistemom BiH i njegovim ciljem da se pronađe rješenje koje bi zadovoljilo interese Republike Srpske i Srbije.
U zaključku, Dodikova izjava otvara široku debatu o teritorijalnim integritetima, političkim granicama i suverenitetu. Iako su njegove tvrdnje izazvale polemike u javnosti, jasno je da se iza njih krije duboko ukorijenjena želja za promjenama koje bi mogle redefinisati političku mapu Balkana. Dok se međunarodna zajednica i politički analitičari bave pitanjem opravdanosti takvih ideja, važno je uzeti u obzir kako bi ovakvi prijedlozi mogli utjecati na stabilnost i sigurnost u regiji. Mogući politički i ekonomski efekti, kao i reakcije drugih zemalja, bit će ključni za oblikovanje budućnosti BiH i njenih entiteta. Dodikov poziv na preispitivanje granica svakako nije pitanje koje će biti lako ignorisano, a vremena za rješavanje takvih izazova svakim danom postaje sve manje.
