Četiri mjeseca nakon strašnih poplava koje su zadesile Donju Jablanicu, dvadestosmogodišnja Hanadi, uz podršku svog supruga Alena, pokušava se suočiti s traumom koja ju je zadesila. Na mjestu gdje je nekada stajala njihova porodična kuća danas nema ni temelja. Poplave koje su odnjele živote 19 njenih komšija donijele su i nezamisliv gubitak – Hanadi je izgubila svoju bebu u osmom mjesecu trudnoće.
Te noći, početkom oktobra, Hanadi je doživjela nevrijeme kakvo nikada prije nije iskusila. Dok je pokušavala zaspati, snažni udar probudio je njenog muža, a ubrzo potom voda i mulj ispunili su sobu. Hanadi, koja se tada nalazila u poodmakloj trudnoći, bila je pritisnuta za plafon. “Osjetila sam pritisak u stomaku i znala sam da je to kraj. Počela sam izgovarati šehadet, pripremajući se za ono što dolazi nakon smrti,” prisjetila se.
Hanadi i njen suprug došli su iz Hrvatske, gdje su živjeli i radili, u Donju Jablanicu kako bi posjetili Alenove roditelje. Noć prije katastrofe bila je ispunjena druženjem s porodicom, ali mirna večer ubrzo je prekinuta jakim nevremenom. “Kiša je padala kao nikad prije, a munje su neprekidno obasjavale nebo,” prisjetila se Hanadi.
Razorni trenutak i borba za život
Voda je brzo prodirala kroz prozore i vrata, a dok su pokušavali izaći, bujica ih je podigla s poda. Alen je pokušao zaštititi Hanadi podižući je na krevet, ali kuća nije izdržala pritisak – konstrukcija je popustila, a Hanadi je bujica nosila nizvodno. “Sjećam se da sam se prepustila vodi jer nisam mogla ništa drugo učiniti,” kaže. Nakon što je bujica prestala, uspjela je ugledati svjetla u daljini koja su joj ulijevala nadu. No, zbog povreda i iscrpljenosti, trebalo joj je nekoliko sati da dođe do skloništa.
Pretrpjela je teške povrede, uključujući tri slomljena rebra i probijenu plućnu maramicu, a hitno je prebačena u bolnicu u Mostaru gdje joj je urađen carski rez. Nažalost, njena kćerka nije preživjela. “Nisam je nikada vidjela, osjetila, niti pomirisala,” rekla je Hanadi, prisjećajući se gubitka koji ju je duboko pogodio.
Posljedice i izazovi nakon poplava
Trauma koju je preživjela ostavila je duboke emocionalne ožiljke. Danima nije mogla spavati, a slike bujice i urušene kuće vraćale su joj se u mislima. Odlučila je da se ne vraća u Donju Jablanicu i zajedno sa suprugom želi započeti novi život u Mostaru. Ipak, frustrirana je odnosom vlasti prema ljudima pogođenim poplavama. “Tri mjeseca kasnije, pomoć građanima nije podijeljena, iako su prikupljene donacije u stotinama hiljada maraka,” istaknula je.
Hanadi je, poput mnogih drugih, bila primorana sama pokriti troškove obnove svojih dokumenata, što je dodatno otežalo njenu situaciju. “Država nam nije pokrila ni osnovne troškove, poput izdavanja ličnih i vozačkih dokumenata,” kaže. Osim medicinske pomoći koju je primila, nije dobila nikakvu podršku, što dodatno pojačava osjećaj nepravde.
Zaključak
Priča Hanadi i njenog supruga Alena svjedočanstvo je ljudske izdržljivosti i borbe za opstanak u najtežim trenucima. Iako su preživjeli strašnu nesreću, gubitak njihove bebe i nedostatak institucionalne podrške ostavili su duboke tragove. Hanadi se nada da će u Mostaru pronaći mir i novu priliku za život, ali i da će društvo pokazati veću solidarnost prema onima koji su izgubili sve. Njena priča služi kao podsjetnik na važnost humanosti i odgovornosti vlasti prema svojim građanima u najtežim trenucima prenosi pressmediabih
