Aleksandar Vulin, senator Republike Srpske, održao je govor koji je izazvao veliku pažnju i kontroverze tokom obilježavanja 9. januara, Dana Republike Srpske, koji nije priznat kao službeni praznik u Bosni i Hercegovini. U svom obraćanju, Vulin je istakao nekoliko provokativnih stavova koji su izazvali reakcije javnosti, među kojima je najviše pažnje privukla usporedba predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, sa osuđenim ratnim zločincima, poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
U svom govoru, Vulin je iznio snažnu kritiku prema Sarajevu i državnim institucijama, upotrijebivši teške riječi poput “age”, “begovi” i “hatišerifi”. Naglasio je da Republika Srpska nije stvorena hatišerifom od sultana, i da stoga niko, pa ni vlasti u Sarajevu, nemaju pravo tumačiti volju naroda Srpske. U svojoj retorici, Vulin se pozvao na istorijske pojmove i slike, navodeći da je Republika Srpska slobodna teritorija i da su njeni građani, kako je rekao, „slobodni ljudi“, a ne „raja“. S obzirom na političke napetosti u Bosni i Hercegovini, njegove riječi su izazvale kritike, posebno u kontekstu sadašnjih odnosa između entiteta i državnih institucija.
Vulin je također naglasio da Bosna i Hercegovina nije jamac Republike Srpske i Srbije, te da je Srbija ta koja ima ključnu ulogu u očuvanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Time je htio poslati jasnu poruku da je Srbija glavni oslonac i zaštitnik interesa Republike Srpske, što je dodatno izazvalo političke tenzije u zemlji i regionu. Međutim, još jedna od najsvježijih i najprovokativnijih tvrdnji u njegovom govoru bila je ta da je pokretanje postupaka protiv Dodika politizirano i ima za cilj destabilizaciju Srbije i Republike Srpske.
Vulin smatra da sudski postupci koji se vode protiv Milorada Dodika nisu zasnovani na stvarnim činjenicama ili zakonima, već su politički motivirani. Prema njegovim riječima, oni koji podupiru ove postupke žele osvetu i, kako je rekao, to je isti model koji je primijenjen na Srbe u Hagu, gdje su oni, prema Vulinovom tumačenju, kažnjeni zbog političkih razloga, a ne zbog stvarnih zločina. Vulin nije propustio priliku da napadne i opoziciju i sve one koji se protive Dodiku, navodeći da je cilj tih političkih napada srušiti predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, koji je, prema Vulinu, neprikosnoveni lider. On je sugerirao da Vučića ne mogu pobijediti na izborima, pa ga pokušavaju srušiti kroz različite političke strategije, uključujući pravne pritiske na Dodika.
U nekoliko navrata, Vulin je spomenuo Dodikovo ime, tvrdeći da je proces protiv njega pokrenut iz čistih političkih razloga, s ciljem sloma Srbije i Republike Srpske. Iako Dodik nije dao nikakav službeni odgovor na Vulinove riječi, zanimljivo je da bi, ako je pažljivo slušao, mogao da mu odgovori: „Ne brani me više, Aleksandre, svega ti.“ Ova Vulinova retorika, iako usmjerena na jačanje pozicije Republike Srpske i podrške njenom predsjedniku, mogla bi izazvati unutarpolitičke nesuglasice i nesporazume unutar same Srpske.
Vulinov govor, u kojem se povukla paralela između političkog progona Dodika i suđenja ratnim zločincima, može se tumačiti i kao podsticanje na političko jedinstvo Srba u regionu, ali i kao nagovještaj da bi se, ako se nastave politički pritisci na Dodika, mogla pokrenuti nova eskalacija sukoba. Ove tvrdnje također dovode do pitanja o međunarodnoj ulozi u BiH i o tome kakve će posljedice imati stalno povećanje napetosti između vlasti u Sarajevu, Beogradu i Banjaluci.
Zaključno, Vulinov govor na Dan Republike Srpske otvorio je mnoge teme, posebno kada je riječ o odnosima Republike Srpske i Sjedinjenim Američkim Državama te potencijalu za daljnje povećanje političke napetosti u regionu. Dok je nastojao da stvori čvrstu liniju podrške Dodiku, njegov govor se može interpretirati i kao poziv na političku radikalizaciju koja bi mogla imati dugoročne posljedice na stabilnost ne samo Bosne i Hercegovine, već i na cijeli Balkanski region.
Hvala vam na čitanju, nadam se da je korisno!
