U svom skandaloznom govoru održanom prilikom obilježavanja neustavnog Dana Republike Srpske, potpredsjednik Vlade Srbije, Aleksandar Vulin, iznio je niz oštrih i provokativnih izjava, koje su izazvale brojne kontroverze. Vulin je, obraćajući se prisutnima, uputio oštre poruke prema Sarajevu, a posebno se osvrnuo na politiku koju provode vlasti u Bosni i Hercegovini. Njegove riječi bile su jasna kritika državnim institucijama BiH i njihovom stavu prema Republiki Srpskoj.
Govoreći o političkoj situaciji, Vulin je iznio provokativan stav u kojem je napao one koji smatraju da imaju pravo diktirati odluke Republike Srpske i njenog stanovništva. Posebno je bio oštar prema Sarajevu, kojeg je optužio da ne poštuje prava i autonomiju RS. On je rekao: “Niste vi ni veziri, ni begovi, ni age da nam govorite šta da činimo”. Ove riječi jasno su bile upućene političkim predstavnicima Bošnjaka i Sarajeva, koji često kritiziraju političke odluke u Republici Srpskoj.
Vulin se također dotakao istorijskih i političkih temelja RS, govoreći kako Republika Srpska nije “dobijena hatišerifom od sultana”, referirajući se na historijske okolnosti koje su dovele do formiranja tog entiteta u BiH. Ovdje je pokušao naglasiti da RS nije stvorena iz političkih dogovora koji su nametnuti spolja, već da je ona rezultat volje njenog naroda. Vulin se usprotivio bilo kakvom tumačenju koje dolazi od Sarajeva, rekavši da RS ima pravo da slavi svoje praznike, obavlja svoje političke funkcije i odlučuje o svojim pitanjima bez intervencije drugih.
Potpredsjednik srpske vlade takođe je istakao da Srbija smatra sebe čuvarom Dejtonskog sporazuma, a ne Bosnu i Hercegovinu, što je još jedan od direktnih udaraca na Sarajevo. Dejtonski sporazum, koji je postavio temelje za mirno okruženje u BiH nakon ratova 90-ih, često je bio predmet rasprava, a Srbija smatra da ima ključnu ulogu u njegovom očuvanju. Vulin je s tim u vezi poručio da Sarajevo ne treba diktirati Srbima i Republici Srpskoj kada, kako i pod kojim uvjetima trebaju dolaziti ili se ponašati.
Međutim, možda najsvježiji i najsvjetliji dio Vulinskog govora bio je njegov naglasak na odnosima između Srbije i Republike Srpske. Vulin je naglasio: “Nije ovo skup raje, već je ovo skup slobodnih ljudi” i dodao da Srbija uvijek bude najbolji susjed Republike Srpske. Time je želio poručiti da Srbija nikada neće napustiti RS, te da će uvijek biti njen najveći saveznik i podržavati je u svim njenim političkim ciljevima.
Kao što je spomenuo, Sarajevo ne bi smjelo pokušavati “učiti” Srbiju i Republiku Srpsku kako i kada trebaju djelovati, jer su oni, prema njegovim riječima, suverene nacije, sposobne donositi vlastite odluke. Karan se također referirao na ideju o međusobnim odnosima i solidarnosti između Srbije i RS-a, ističući da će njihovi odnosi ovisiti o tome kako se bude odnosilo prema Srbiji i Republika Srpska. To je bila jasna poruka svim onima koji imaju ambiciju utjecati na političke odluke u RS.
U zaključku, govoru Aleksandra Vulina nije nedostajalo provokacija i kritika, ali ni političke poruke. On je jasno stavio do znanja da Srbija neće prihvatiti diktate iz Sarajeva i da će uvijek podržavati Republiku Srpsku. Njegove izjave izazvale su veliku pažnju i vjerojatno dodatno zaoštrile političku situaciju, ne samo između Srbije i Bosne i Hercegovine, već i unutar same BiH, gdje se i dalje vodi debata o ustavnom uređenju i političkoj autonomiji entiteta.
Vulinov govor također je odražavao stanje političke napetosti u Bosni i Hercegovini, gdje su odnosi između srpskog i bošnjačkog naroda već dugo vremena podložni kritikama i nesuglasicama. Njegove riječi o tome da Sarajevo ne smije diktirati politiku Republike Srpske samo su pojačale postojeće tenzije, jer su mnogi u BiH, ali i širom regije, osudili ovaj pristup kao neprijateljski i divljački. Iako Vulin pokušava predstaviti Srbija kao zaštitnika Dejtonskog sporazuma, mnogi smatraju da njegov govor nije doprinosio smanjenju napetosti u regiji, već naprotiv, dodatno zakomplicirao međusobne odnose među narodima u BiH. Prema mišljenju analitičara, ovakve izjave mogu imati dugoročne posljedice na stabilnost BiH, jer su pokazatelj da se politika RS-a i dalje temelji na ultranacionalističkim stavovima, koji često dovode do novih političkih nesuglasica i podjela.
