Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez nedavno je odbio dati suglasnost za prelet vojnog aviona ili helikoptera iz Srbije preko teritorije BiH. Ovo je uslijedilo nakon što je Ambasada Srbije u Bosni i Hercegovini dostavila plan leta za 8. i 9. januar 2025. godine. Helez je objasnio svoju odluku, naglašavajući kako je to bio njegov odgovor na zahtjev koji nije u skladu s državnim zakonima i propisima Bosne i Hercegovine.
Reakcija iz Srbije bila je brza i oštra. Aleksandar Vulin, potpredsjednik Vlade Srbije, reagirao je s komentarom u kojem je ismijao odluku ministra Heleza. On je izjavio da je “malo je Zukana” da spriječi Srbe u obilježavanju Dana Republike Srpske (RS), jednog od važnijih praznika za srpsku zajednicu. Vulin je, u svom stilu, nazvao odluku koju je donio Helez “glupošću”, spominjući i svog prethodnog političkog oponenta, Elmedina Konakovića, u kontekstu sličnih zabrana u prošlosti. Također je istaknuo da je Vijeće ministara BiH zarazilo “glupostima”, te je bio kritičan prema Ministarstvu odbrane BiH zbog njegovog stava prema vojnim letovima.
Vulin je u svom odgovoru naveo da Srbija, kao država, posjeduje civilne i vojne avione, koji su, kako tvrdi, često pomagali u kriznim situacijama u BiH, poput gašenja požara i spašavanja života. U tom kontekstu, spomenuo je humanitarnu pomoć koju su donirali Srbijani prošlog ljeta. Također, iznio je pitanje “Zašto nam zabranjujete kada ne možete da nam zabranite?”, naglašavajući da BiH ne može zabraniti Srbima dolazak na obilježavanje Dana Republike Srpske.
Odgovor ministra Heleza bio je, kako se i očekivalo, oštar. Helez je odgovorio Vulinu kroz društvene mreže, nazivajući njegov komentar “najpametnijim” što je rekao u posljednjem periodu, i to uz podsmijeh. Uz opasku da je Vulin “inteligentno potkapacitiran” da vodi ozbiljnu političku raspravu, Helez je istaknuo da je Vulin poznat po svojim uličarskim, primitivnim uvredama. Ističući da je Srbija već tri desetljeća na putu fašizma i agresije, Helez je upitao Vulina zašto takve stavove iznosi u kontekstu BiH, naglašavajući da se ta vrsta retorike nije promijenila od ratnih devedesetih godina.
Helez je također dodao “Fašizam i agresija su prelazni u Vladi R Srbije u posljednjih nešto više od 30 godina”, jasno označavajući svoje političko neslaganje s politikom Srbije prema Bosni i Hercegovini. Ovaj njegov odgovor bio je jasan signal da, uprkos kritici, BiH neće popustiti pred političkim pritiscima iz Beograda.
U cijelom ovom incidentu, ključna tema ostaje suverenost Bosne i Hercegovine i njezina prava da upravlja svojim zračnim prostorom bez vanjskih političkih utjecaja. Helez je jasno stao na stranu državne neovisnosti i integriteta, dok Vulin, s druge strane, pokušava koristiti regionalnu politiku kao alat za proširenje srpskog utjecaja u BiH. Ovaj sukob na visokom političkom nivou također otkriva duboke podjele između političkih opcija u BiH i različite percepcije prema Srbiji, čije vođstvo ne prestaje izazivati kontroverze unutar BiH.
Zaključno, sukobi između političkih aktera u BiH i Srbije nastavljaju se produbljivati, a svaki takav incident dodatno usložnjava odnose između dvije države. Zukan Helez i Aleksandar Vulin predstavljaju suprotstavljene političke stavove, s jedne strane odbranom suvereniteta BiH, a s druge strane željom za širenjem srpskog utjecaja na cijeli region. Ovi konflikti nesumnjivo će imati dugoročne političke posljedice za Bosnu i Hercegovinu, ali i za odnose u cijeloj regiji.
