U nedavnom gostovanju na Radio-televiziji Srbije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo se osvrnuo na proteste koji trenutno potresaju Srbiju. Tokom intervjua, govorio je o širokoj podršci koju ovi protesti dobivaju iz raznih regija, uključujući Kosovo, Hrvatsku, ali i Bosnu i Hercegovinu. Među političarima koje je spomenuo bio je i Elmedin Konaković, šef bh. diplomatije, te ministar odbrane Zukan Helez, na kojeg je Vučić posebno usmjerio svoje uvrede.
Vučić je, kao što je često bio slučaj u njegovim javnim nastupima, isticao kritiku i negativne stavove prema određenim političkim ličnostima u susjednim zemljama, naglašavajući da su mnogi političari iz regije otvoreno stali u obranu protesta u Srbiji. On je, međutim, vrlo oštro reagirao na Zukana Heleza, nazivajući ga „najglupljim ministrom” koji je ikada služio u bivšoj Jugoslaviji. Takve uvrede nisu bile novost, s obzirom na učestale verbalne napade koje Vučić često koristi prema svojim političkim protivnicima.
Vučić nije stao samo na uvredama na račun ministra Heleza; u svom govoru je naglasio da je Helez političar koji se, prema njegovim riječima, izdvaja od drugih jer „dobro mlati po kafanama”, implicirajući njegovu navodnu neozbiljnost i manjak inteligencije. Vučić je istovremeno dodao da Helez, iako dolazi iz ugledne porodice u Bugojnu, nije osoba koja bi trebala imati značajnu političku funkciju, sugerirajući da Helez nije dorastao ulozi koju obnaša.
U intervjuu, Vučić je također istaknuo kako je poznato iz kojeg su uglednog roda političari poput Heleza, ali da to nije dovoljno za politikama koje, prema njegovom mišljenju, nisu utemeljene na logici i razboritosti. Takvi napadi, po njegovim riječima, trebaju ukazivati na osobnu nesposobnost koju Vučić pripisuje Helezu, čime nastoji smanjiti njegov politički kredibilitet u javnosti. Iako je Vučić u prošlosti često koristio slične verbalne napade prema političarima u susjednim zemljama, ovakav ton prema Zukanu Helez svakako nije izostao ni u ovom intervjuu.
Helez, kao ministar odbrane BiH, odavno je bio poznat po svojoj kritici prema politikama koje su podržavale nacionalističke ideologije, a Vučićevo uvredljivo ponašanje samo je dodatno rasplamsalo političku napetost između Srbije i BiH. U tom kontekstu, kritika koju je Vučić iznio prema Helezu može se smatrati pokušajem smanjenja njegovog utjecaja i ugleda na političkom polju, naročito u trenutku kada Zukan Helez pruža podršku protestima u Srbiji, koji se protive Vučićevom režimu.
Ovakvi napadi, prema mišljenju mnogih analitičara, nisu samo politička uvrjeda, već i pokušaj kontrole političkih protivnika unutar balkanske političke scene. Pitanje je da li ovakvi napadi mogu imati dugoročne političke posljedice, jer stvaraju dodatnu podjelu i polarizaciju među narodima regije. Međutim, takvi napadi na Heleza i njegove političke stavove mogu također privući dodatnu pažnju na proteste u Srbiji, jer se često političari i aktivisti iz drugih zemalja Balkana solidarišu s onima koji se protive Vučiću i njegovim odlukama.
Ovaj javni okršaj između Vučića i Heleza samo je nastavak složene političke situacije na Balkanu, gdje nacionalizam i politički napadi nisu rijetkost. Politika koja se temelji na provokacijama i uvredama još uvijek igra značajnu ulogu u oblikovanju političkog diskursa u regiji. Bez obzira na to, jasno je da se politička scena Balkana suočava s velikim izazovima i potrebom za dijalogom, a ne za stalnim napadima koji samo produbljuju podjele među narodima.
Na kraju, čini se da Vučićev pristup prema Helezu nije samo politički napad, već i dio šire strategije kojom pokušava konsolidirati svoju poziciju unutar Srbije, ali i u regiji. S obzirom na povećanu napetost i proteste koji se događaju u Srbiji, jasno je da Vučić nastoji eliminirati svaku vrstu opozicije ili političkog neslaganja. Njegovi napadi na Heleza i druge političke figure iz BiH i regije mogu biti viđeni kao pokušaj da prikrije vlastite probleme i nesuglasice koje proživljava unutar svog političkog okruženja. Ovakve situacije pokazatelj su kako politička klima na Balkanu i dalje ostaje napeta i podložna stalnim konfliktima, dok građani i političari nastoje pronaći izlaz iz tog začaranog kruga nacionalizma i polarizacije.
