Izrael je, nakon 50 godina, ponovo napravio značajan prodor u sirijski teritorij, približivši se glavnom gradu Damasku na svega 20 kilometara. Ovaj prodor izraelske vojske dublji je nego što su uspjele prodrijeti izraelske snage 1973. godine, tokom čuvene Yom Kippur bitke. Tada su izraelski tenkovi, u okviru kontraofanzive, došli na samo 30 kilometara od Damaska. Ovaj najnoviji napredak izraelskih snaga nije samo vojni pokazatelj, već i strateški korak u prepoznavanju i kontroliranju dešavanja na terenu Sirije.
Geografska blizina izraelskih snaga Damasku znači da su izraelske artiljerijske jedinice sada u mogućnosti direktno nadzirati glavni grad Sirije. Izraelska vojska je povećala svoje prisustvo u pograničnom području Sirije, što dodatno pojačava vojnu kontrolu u toj regiji. Zauzimanje teritorija do planine Hermon omogućilo je izraelskim snagama da usmjere svoj nadzor i potencijalno osiguraju strateške tačke za buduće operacije. Izraelsko vojno-političko rukovodstvo očigledno je odlučilo proaktivno intervenirati u sirijskom konfliktu, osiguravajući da događaji u Siriji idu u njihovu korist.
Izraelski vojni ciljevi nisu usmjereni samo na osiguranje teritorijalne prednosti, već i na smanjenje opasnosti koje dolaze od naoružanih pobunjeničkih frakcija, a posebno od iranijskih i šijitskih milicija koje su prisutne u Siriji. Kroz ovu vojnu strategiju, Izrael se suočava s mogućim sigurnosnim prijetnjama koje proizlaze iz mogućnosti prebacivanja naoružanja i drugog teškog naoružanja prema Libanu, gdje operira Hezbollah. Kontroliranjem granice između Sirije i Libana, Izrael nastoji spriječiti prebacivanje oružja u Liban, čime bi dodatno destabilizirao regionalnu sigurnost.
Jedan od ključnih razloga za izraelsku vojnu prisutnost u Siriji je i želja da se spriječi jačanje sirijske vojske koja bi u budućnosti mogla predstavljati prijetnju sigurnosti Izraela. Tokom proteklih nekoliko dana, izraelska vojska je izvela intenzivne zračne napade, uništavajući brojne vojne objekte i infrastrukturu sirijske vojske, uključujući zračne baze, protuavionske sisteme i pomorske brodove. Osim toga, Izrael se fokusirao na uništavanje oružja koje bi moglo završiti u rukama pobunjenika i upotrijebiti se protiv izraelskih snaga.
Ono što je posebno važno u ovoj operaciji jeste činjenica da su izraelski zračni napadi osigurali trajnu kontrolu neba iznad Sirije, čime je uspostavljena potpunu dominacija izraelskog zračnog prostora. Kako bi dodatno osigurali svoju granicu, izraelske snage postavljaju sisteme za rano upozorenje na strateškim točkama poput planine Hermon, čime povećavaju mogućnost pravovremenog otkrivanja potencijalnih prijetnji.
Takođe, važno je spomenuti da Izrael ne samo da se bori protiv pobunjeničkih frakcija unutar Sirije, već se suočava i sa strateškom prijetnjom koja dolazi od Hezbolaha u Libanu. Ovaj pokret je dugo bio saveznik Irana, a njegov utjecaj u Siriji bio je značajan. Uz kontrolu nad sirijsko-libanskom granicom, Izrael nastoji osigurati da Hezbollah bude izoliran od iranske podrške u regiji, čime se smanjuje prijetnja od potencijalnog napada iz Libana.
U zaključku, izraelske akcije u Siriji predstavljaju jasnu strategiju usmjerenu ka kontroli i sprečavanju destabilizacije u regiji, gdje Izrael nastoji spriječiti formiranje moćnih milicija i spriječiti daljnji širenje iranijskog utjecaja. Kroz ove vojne intervencije, Izrael ne samo da štiti svoje teritorijalne granice, već i zadržava kontrolu nad ključnim sigurnosnim pitanjima na Bliskom istoku.
Izraelska intervencija u Siriji također je odgovor na geopolitičke promjene koje su se dogodile u regiji, osobito nakon pada režima Bashara el-Assada i slabosti sirijske vojske. Za Izrael, destabilizacija Sirije predstavlja opasnost jer bi slobodan prostor mogao iskoristiti radikalne militantne grupe koje bi se okrenule protiv izraelskih interesa. Stoga, izraelski vojni stratezi ulažu napore da ograniče utjecaj tih skupina i spreče širenje radikalnog islamizma. Osim toga, izraelska prisutnost na sirijskoj granici i kontrola ključnih vojnih objekata znači da Izrael ima kapacitet za brzo djelovanje u slučaju potrebe, čime osigurava dugoročnu sigurnost i stabilnost.
Nadalje, kontrolirajući situaciju u Siriji, Izrael nastoji izolirati Hezbollah i druge proiranske milicije koje djeluju u toj regiji, smanjujući mogućnost za bilo kakvu potencijalnu prijetnju koja bi mogla doći od tih organizacija. Cilj je spriječiti da Sirija postane baza za protuizraelske operacije, a sve mjere koje Izrael poduzima imaju dugoročni cilj stabilizacije regije pod uvjetima koji odgovaraju izraelskim interesima. U tom kontekstu, izraelska vojna strategija ne uključuje samo borbu protiv trenutnih prijetnji, već i dugoročno planiranje kako bi se očuvala regionalna ravnoteža snaga.
