Osnovni sud u Srebrenici nedavno je donio presudu kojom je Hišam Hafizović iz Blagaja kod Mostara proglašen krivim zbog prijetnji smrću Vojinu Pavloviću, predsjedniku Udruženja građana “Istočna alternativa”. Hafizović, koji je također profesor islamske teologije i hodža u džematu Blagaj, osuđen je na novčanu kaznu zbog ugrožavanja sigurnosti Pavlovića i njegove porodice.
Prema presudi suda, Hafizović je 4. marta 2022. godine, oko 21.30 časova, telefonom nazvao Pavlovića i iznio prijetnje smrću, klanjem i paljenjem kuće, koje su bile povezane s Pavlovićevom političkom opredijeljenošću, tačnije njegovom podrškom ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Ova prijetnja imala je ozbiljne posljedice, jer je ubrzo nakon toga, u bratunačkom selu Buljim, zapaljena i potpuno uništena Pavlovićeva novoizgrađena drvena kuća.
Pavlović je u izjavi za medije istakao da očekuje da će, u slučaju da bude uložena žalba, Okružni sud potvrditi presudu, te možda izreći još strožu kaznu. On je dodatno napomenuo da je za njega osobno, ali i za njegovu porodicu, ovakva prijetnja predstavljala ozbiljan udarac na njihovu sigurnost i mir. Iako je presuda donesena, slučaj i dalje izaziva velike reakcije u javnosti, jer se povezuje s političkim i vjerskim pitanjima koja su osjetljiva u ovom regionu.
Hafizović, kao vjerski lider, mogao bi biti podložan dodatnom društvenom pritisku zbog svog ponašanja, koje je, kako mnogi smatraju, neprimjereno za osobu u njegovoj poziciji. On je poznat u svom okruženju i kao osoba koja se ističe u javnim nastupima, a njegov postupak u ovom slučaju mogao bi imati dugoročne posljedice po njegovu reputaciju. Njegova podrška vjerskim i političkim idejama na određeni način izaziva podjele unutar zajednice, jer prijetnje smrću zbog političkih stavova ozbiljno narušavaju odnose među ljudima.
Prijetnje smrću i nasilje nisu samo politički i vjerski izazovi, već i ozbiljna pravna pitanja. Svako takvo ponašanje nosi sa sobom prijetnje destabilizacijom i ugrožavanjem osnovnih ljudskih prava, uključujući slobodu mišljenja i sigurnost građana. Takvi postupci zahtijevaju ozbiljan odgovor pravnih institucija, kako bi se zaštitili građani i održao javni poredak. Iako je presuda donesena na nižoj sudskoj instanci, ističe se da je važno da se ovakvi slučajevi ne zanemare, jer prijetnje mogu eskalirati u mnogo opasnije oblike nasilja, koji narušavaju društvenu harmoniju.
Ovaj slučaj takođe ukazuje na širi društveni fenomen, gdje su politika i vjera često upleteni u svakodnevne međuljudske odnose, što može dovesti do radikalizacije pojedinaca i grupa. Na kraju, ovaj incident u Srebrenici pokazuje da je neophodno i dalje raditi na jačanju međusobnog poštovanja među različitim političkim i vjerskim grupama, te osigurati da se pravo na slobodu mišljenja i izražavanja ne koristi kao izgovor za nasilje i prijetnje.
Ovaj slučaj također postavlja važno pitanje o odgovornosti javnih ličnosti u društvu, posebno onih koji zauzimaju pozicije vjerskih ili političkih lidera. Hafizović, kao hodža, nije samo vjerski autoritet, već i osoba koja svojim ponašanjem oblikuje stavove i ponašanja svojih sljedbenika. Prijetnje koje je uputio Pavloviću, izgovorene u kontekstu političkih razlika, mogu se interpretirati kao iskorištavanje vjerske pozicije za podrivanje političkih stavova. Ovo ne samo da ugrožava sigurnost pojedinca, već i šalje lošu poruku o tome kako se politički nesuglasice trebaju rješavati u društvu. Nažalost, ovakvi incidenti mogu izazvati eskalaciju međusobnog nepovjerenja i nasilja, što je opasno za svakog građanina i za društvo u cjelini.
Iz pravnog aspekta, presuda u ovom slučaju pokazuje da pravosudni sistem mora biti dosljedan i nepristran u procesuiranju prijetnji i nasilja, bez obzira na poziciju ili status osobe koja ih izriče. Međutim, postavlja se pitanje hoće li ovaj slučaj imati dugoročne posljedice na širu političku i vjersku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Djelovanje Hafizovića u ovom slučaju može dovesti do daljnjih podjela, te potaknuti druge radikalne elemente u društvu. Također, društvo mora postaviti pitanje tolerancije i dijaloga kao osnovnog načina rješavanja političkih i vjerskih nesuglasica. Prijetnje i nasilje nisu nikad rješenja, a jedino otvorenim i konstruktivnim razgovorima možemo doći do pomaka u smanjenju tenzija među različitim grupama.
