Da Allah da olakšanje ko god je iskušan ovom bolešću ..
Sjedim u zagušljivoj čekaonci na Onkologiji, čekam da se na ekranu pojavi moje ime i prezime, pa da krenem na redovni kontrolni pregled kod onkologa. Previše jako grijanje u bolnici, još vise doprinosi raznim mirisima.
Čekam i cupkam nogom, sa pogledom usmjerenim prema velikom ekranu na zidu, u nadi da će se što prije moje ime pojaviti. Svi užurbano hodaju, prolaze, sudaraju se.
S moje desne strane sjedi djed, približno 70- im godinama, sa štapom u ruci, koja mu vidno podrhtava, a u drugoj hrpa papira, vjerovatno nalaza.
Sa lijeve strane muškarac oko 40 godina, cupka nogom i nervozno prevrće papire iz jedne u drugu ruku. Preko puta mene djevojčica, ne starija od 15 godina, sa perikom na glavi, izrazito blijedo lice i poprilicno nateklo od lijekova. Došla u pratnji oca. Pogled joj nisam mogla uhvatiti, jer je cijelo vrijeme imala pognutu glavu.
Prolaze i bolničari, voze pacijente na kolicima, na pregled kod onkolga, na zracenje, na operaciju…
Zaustavljaju jedna nosila, na njima lezi žena oko 40 godina,sa isto toliko kilograma, blijeda, iscrpljena,sa maramom na glavi, pokrivena dekom, koja je na par mjesta pocijepana. Nosilima prilazi dječak ne stariji od 13-14 godina, sa nevjerovatno plavim okicama, grli zenu, očigledno svoju majku. Gledam i ne trepćem, steže me u grudima, u grlu.
Žena diže glavu i polako,skupljajući svu svoju preostalu snagu oslanjajući se na desnu ruku, podiže se i grli i ljubi dječaka. Plaču i jedno i drugo. Prilazi i muškarac, otac vjerovatno i grli ih sve zajedno.
Gutam knedlu, i stiskam se da ne zaplačem, a u sebi zahvaljujem Bogu na roditeljima, na porodici, na zdravlju!
Grlite se. Grlite se stalno. Grlite svoje roditelje. Grlite svoje partnere. Grlite svoju braću, sestre. Grlite svoju djecu. Grlite svoje prijatelje. Grlite se. Ljubite se. Volite se.
Ne zaboravite im reći da ih volite.
Provodite što više vremena sa njima.
Cijenite svaku sekundu života.
Cijenite svaki trenutak koji provodite sa njima.
Cijenite svoj život.
Ne žalite se na trivijalne stvari.
Ne žalite se na prolazne stvari, na sitnice, na poskupljenje goriva, struje, na stanje u drzavi, na šefa, na težak posao. Kad krenete kukati otiđite na onkologiju i svi vaši problemi će nestati. Vjerujte mi!!!
Autor: Hasena Begovic 
