Federalni ministar unutrašnjih poslova, Ramo Isak, reagovao je na izjavu predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS), Milorada Dodika, koji je, povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, komentarisao žene koje su nosile zastavu s ljiljanima u Banjaluci. Dodik je izjavio da za te žene “u Banjoj Luci nema mjesta”, što je izazvalo oštru reakciju ministra Isaka. Ova izjava Dodika bila je povod za ozbiljne optužbe koje je Isak iznio prema njegovom političkom djelovanju i stavovima.
Isak je Dodika nazvao destruktivnom pojavom u političkoj povijesti Bosne i Hercegovine. On je smatrao da je Dodik sklon veličanju ratnih zločinaca, vrijeđanju vjerskih osjećaja muslimana i prijetnjama koje narušavaju ustavno-pravni poredak države. Isak također naglašava da Dodik nema pravo da optužuje bilo koga za “udaranje u ratne bubnjeve”, jer, prema njegovim riječima, upravo su oni koje Dodik veliča i odlikuje bili ti koji su odgovorni za počinjenje agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i za genocid nad Bošnjacima.
U nastavku svoje reakcije, ministar Isak je ukazao na to da je agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad njenim narodom historijska činjenica koja ne može biti poreknuta. Isak je izričito istakao da su upravo ratni zločinci koje Dodik danas veliča odgovorni za najstrašnije zločine tokom rata. On je dodao da bi Dodik, kao političar, trebao biti svjestan da nije u njegovoj moći odlučivati o tome “ko ima mjesta” u Banjoj Luci, jer je taj grad dio Bosne i Hercegovine, te pripada svim građanima zemlje. Banja Luka nije privatni posjed i nije “više” Dodikov grad nego što je to grad onih koji su proslavljali Dan državnosti, uključujući i žene koje su ponosno nosile zastavu s ljiljanima.
Isak je također kritizirao Dodika zbog njegove političke pozicije, smatrajući ga odgovornim za širenje mržnje, netrpeljivosti i razdora u društvu. Ministra Isaka smeta to što Dodik, kako navodi, podupire ratne zločince, a istovremeno koristi nacionalizam i korupciju kao sredstva za očuvanje svoje vlasti. On također smatra da je Dodik spreman žrtvovati cijeli srpski narod kako bi spasio vlastitu političku poziciju i interese.
Za kraj, Isak je izrazio uvjerenje da će Dodik uskoro shvatiti posljedice svoje politike. Ministar je predvidio da Dodik neće imati mjesta u Banjoj Luci niti u Laktašima, te da će mu biti “suđeno” da se preseli u Istočnu Ilidžu, tačnije u naselje Vojkovići, gdje će, kako vjeruje Isak, shvatiti koliko je usamljen i kakvu politiku je vodio.
Ova reakcija ministra Isaka odražava ozbiljnu kritiku na račun politike koju Dodik vodi, uz jasnu poruku da takav način političkog djelovanja neće biti tolerisan i da je potrebna odgovornost za političke odluke koje se donose. Isak je naglasio da bi Dodik trebao preispitati svoje stavove i shvatiti važnost političke nepristranosti i poštovanja svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.
U zaključku, Isak je upozorio na opasnosti koje nosi politika isključivosti i netolerancije koju promoviše Dodik. On smatra da takav pristup može imati dalekosežne posljedice po političku stabilnost Bosne i Hercegovine, jer doprinosi polarizaciji društva i jačanju etničkih podjela. Umjesto da ujedinjuje narod, Dodikova retorika, prema Isaku, samo produbljuje jaz među različitim grupama unutar zemlje, stvarajući atmosferu u kojoj je teško ostvariti dugoročni mir i zajedništvo. Isak ističe da zaista slobodna i prosperitetna Bosna i Hercegovina mora biti zasnovana na toleranciji, poštovanju ljudskih prava i ravnopravnosti svih građana, što, kako tvrdi, Dodik očigledno zanemaruje.
U tom smislu, ministar Isak je pozvao sve građane, političke lidera i institucije u Bosni i Hercegovini da se odupru takvoj politici i da rade na izgradnji zajedničke budućnosti koja će biti temelji na međusobnom poštovanju i uvažavanju različitosti. Samo kroz dijalog i uzajamnu suradnju moguće je prevazići prošle sukobe i stvoriti stabilnu i pravednu državu za sve njene građane. Isak je zaključio svoju reakciju s jasnim pozivom na političku odgovornost i obavezu svakog lidera da doprinosi izgradnji države, a ne njenoj destrukciji.
