“...a ko je ostao bez majke, sada bi je nazvao.
…kome je preselio babo, sada bi ga nazvao.
Ko je izgubio i babu i majku, zagrlio bi ih.
Putovao bi do njih ako treba i dan i noć.
Čežnja boli.
Fale, da se opisat ne da.
Ne brojiš više suze.
Evo, zarosile su oči i sad…
Zarose uvijek kada ih se sjeti insan.
Allahu, džennet im podari i sastavi me s roditeljima mojim.
Amin Ya Rabbi.”
Hanuma
Ovaj tekst nosi duboku emocionalnu težinu i izražava tugu i čežnju za izgubljenim roditeljima. Govori o neizmjernoj želji da se ponovno bude u društvu voljenih osoba koje više nisu prisutne. Opišite osjećaj koji se javlja kada ostanemo bez roditelja — ta bol, ta praznina koja nikada potpuno ne nestaje. Suze koje uvijek dolaze kad se sjetimo tih dragih osoba, onih koji su nas voljeli i odgajali.
Molitva koja završava ovaj odlomak odražava duboku vjeru i nadu, tražeći od Boga da podari džennet roditeljima i da omogući ponovno okupljanje. Ovakve riječi podsjećaju nas na prolaznost života i važnost ljubavi i poštovanja prema roditeljima, kao i na to koliko njihova prisutnost ostaje u našim srcima, iako fizički nisu tu.
