Ne ponižavaj se pred ljudima.
Ne moli, ne vuci za rukav.
A ima ljudi koji baš to od tebe traže.
I takvog te vole – sitnog, bijednog, utučenog.
Jer što si ti niži, on se osjeća većim.
Pokaži takvima da nafaku daje On, a ne oni.
I da je dunjaluk širok i prostran.
Ima života i mimo njih i bez njih.
Počasti ih svojim osmijehom.
I svojim odsustvom.
Imaj svoje dostojanstvo.
Imaj čast i obraz.
Ti imaš Uzvišenoga.
Pred Njim se slomi i ponizi.
Tad si na dobitku.
A pred ljudima kad se slomiš, samo te još jače gaze…
Nedim Botić 
Nedim Botić svojim riječima oslikava snagu dostojanstva i vjere, te poručuje kako je ključno zadržati svoj ponos i čast u suočavanju s ljudima koji žele iskoristiti tuđu slabost za vlastito uzdizanje. Njegov tekst poziva na unutrašnju snagu i povjerenje u Božiju volju, uz podsjećanje da prava pomoć i nafaka dolaze od Uzvišenog, a ne od ljudi.
Njegove riječi su pouka za svakoga ko se osjeća poniženim ili iskorištenim, naglašavajući važnost samopoštovanja i oslanjanja na vjeru. Uz poruku da je dunjaluk prostran i pun mogućnosti, on ohrabruje da se udaljimo od onih koji nas ne cijene, a svoju vrijednost pronađemo u iskrenom oslanjanju na Boga.
Osmijeh i odsustvo, koje Botić spominje, predstavljaju simboličan odgovor dostojanstvene osobe, koja se ne spušta na nivo onih koji gaze tuđe dostojanstvo. Njegove riječi inspiriraju da čuvamo svoj obraz i ponos, prepoznajući istinsku vrijednost vlastite ličnosti pred Uzvišenim, a ne pred ljudima.
