Ljudi se začude: “Pa uvijek je bila nasmijana, šta joj je odjednom, odakle da se razboli?”
Pa nije to odjednom.
To se Bog zna koliko nakuplja u osobi, samo to ne pokazuje.
Gutaš, ćutiš, trpaš u sebe.
I onda jednog dana, nema ti više gdje stati.
Prepukneš…
Dušo, pazi na sebe.
To je najveći dar koji možeš dati svojoj porodici i djeci.
Da ti budeš dobro.
Da oni vide da si dobro.
Odvoji vrijeme za svoju dušu.
Neće dunjaluk nigdje pobjeći, sve se stigne.
Tvoje tijelo i duša to trebaju.
I reci, ma i vrisni šta te muči.
Šta te boli.
Reci svemu što ti ne da mira: “Dosta! Ne ide ovako više, podlegnut ću ako nešto ne promijenim.”
I bolje to uraditi, dok još zdravlja ima…
Nedim Botić
