Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), Radislav Krstić, poznat kao blizak saradnik Ratka Mladića, iznio je javno priznanje u vezi sa svojim učešćem u genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine. Ova vijest odjeknula je u javnosti samo nekoliko dana nakon što je usvojena nova Rezolucija o genocidu, a Krstić se ovom prilikom obratio sa zahtjevom za prijevremeno puštanje na slobodu, pozivajući se na vlastito priznanje i narušeno zdravstveno stanje.
Krstić je, prema izvorima, osuđen 2004. godine na kaznu zatvora od 35 godina zbog uloge u genocidu koji je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) već tada jasno okarakterisao kao sistematski i organizovan zločin. Do sada, njegovi pokušaji za izlazak na slobodu bili su bezuspješni, budući da su svi zahtjevi za skraćivanje kazne odbijeni. U svojoj najnovijoj izjavi, Krstić navodi da sada u potpunosti prihvata presude iz 2001. i 2004. godine, koje potvrđuju da su jedinice kojima je komandovao počinile genocid i da je njegova uloga u zločinu bila presudna.
U svom pismu, koje je sastavio u okviru zahtjeva za puštanje na slobodu, Krstić se osvrnuo na nekoliko ključnih elemenata koji su direktno povezani s njegovim komandnim položajem u Drinskom korpusu i podrškom koju je pružio glavnim vojnim operacijama na terenu. On izjavljuje kako je znao da određeni članovi Glavnog štaba VRS imaju jasnu namjeru da sprovedu genocid nad bošnjačkim stanovništvom, kao i da su za izvršenje tog plana bili neophodni resursi i vojne jedinice Drinskog korpusa. Krstić je priznao da je bio svjestan da bez njegovog vojnog angažmana na terenu, vojska ne bi imala kapacitete da provede masovna pogubljenja.
Krstić je, također, naglasio da nije samo znao za zločin, već da je svjesno odlučio da pruži podršku koja je omogućila egzekuciju bošnjačkih zarobljenika. Na ovaj način, on priznaje da je svojim djelovanjem doprinio ostvarenju genocidnog plana u Srebrenici. U svom obraćanju, Krstić je naveo:
- Prihvatanje presuda iz 2001. i 2004. godine u kojima je jasno potvrđeno postojanje genocidnih namjera i učešća VRS;
- Svjesnost o namjerama Glavnog štaba VRS da sprovede genocid;
- Ulogu i podršku koju je pružio kroz angažovanje vojske pod njegovom komandom, čime je olakšao proces masovnih pogubljenja.
Krstić dalje navodi kako ne traži ni oproštaj niti razumijevanje, ističući da je potpuno svjestan težine zločina za koji je osuđen. U obraćanju, on se ograđuje od svakog pokušaja opravdanja, naglašavajući kako razumije da nema pravo tražiti ni razumijevanje ni olakšavajuće okolnosti za svoje postupke. Ipak, ono što Krstić iznosi kao svojevrsnu posljednju želju jeste nada da će mu jednog dana, ako to dopuste Predsjednica Mehanizma i porodice žrtava, biti dozvoljeno da posjeti Memorijalni centar u Potočarima kako bi se poklonio žrtvama genocida i izrazio lično kajanje.
On ističe kako bi mu odavanje počasti žrtvama u Potočarima bilo od posebnog značaja, te da bi na taj način, ako ikada dobije tu priliku, iskazao najdublje poštovanje prema žrtvama i njihovim porodicama, uz izraze žaljenja zbog zločina koje su pripadnici jedinica pod njegovom komandom počinili. Krstićeve riječi upućuju na osobno priznanje krivice i želju za oproštajem, što je korak koji su ranije rijetko činili osuđeni oficiri VRS-a prenosi pressmediabih
