Ne diraj mi majku.
Riječima, pogledom, šakama.
Nikad mi ne diraj majku jer braniću je ja: riječima, pogledom, šakama.
Neka je ona puna mana, neka je i griješila, nek je ne razumiješ…Koga briga? Majku mi ne diraj, na nju ne pokazuj, ne broji joj grijehe, ne mjeri joj reči.
Njene me ruke, slabe poput grana topole, dočekaju kad padam, spašavaju od lomova.
Ona me jedina grdnjom hvali i jedina me podrži i kad me ne razumije.
Majku mi ne diraj da se u meni ne probudi orkan, da ne polude sve moje zvijeri i prožderu ti zlobu i spokoj.
Neka me je ona premlada ili prestara rodila, neka ne postavlja bogate trpeze, ne oblači se po tvom ukusu, neka je premršava ili predebela, majku mi ne diraj!
Ona je sama sjedila noćima da tješi suze u mojim snovima, umorna do iznemoglosti skupljala zrnca snage da me pohvali, umiri, posavjetuje ili samo šuti sa mnom. Jedino ona uzdiše i prije nego što mi se tuga mučki prikrade, brine da li sam gladna, što sam se zadržala, čeka me u noći upaljenim svetlom i obrazima govori da će sve biti u redu.
Ona me hvali i kad nema razloga, sakriva njena bolna mjesta od mojih očiju, čuva me i kada sam jača od nje, daje i više nego što ima.
Neka je i pričljiva, ili šutljiva, prznica ili nježna, sposobna ili statična, neka je. Zdrave i žive, moje jedine sigurne luke.
Majku mi ne diraj, jer ustaću viša nego što jesam, jača nego što mislim, gora nego što slutiš .
Ne diraj mi majku, ni riječima, ni očima.
Oduvaću te poput balona od sapunice da se o granit razbije tvoje nevažno mišljenje.
To što sam uz njene skute dijete, učinilo me je zmajem pred miševima.
Ne zaboravite hadis da je pod majčinim nogama džennet 
Preuzeto.
