U sklopu nedavnih događaja u Bosanskoj Krupi, došlo je do napada na policijsku stanicu koji je izazvao veliku pažnju javnosti i medija. Tokom ovog incidenta, mladić je ušao u stanicu i ubio jednog policajca, dok je drugog teško ranio. Ovaj tragičan događaj je odmah prozvan terorističkim aktom, što je pokrenulo različite reakcije i rasprave o motivima i pozadini napadača. U ovom kontekstu, profesor Muharem Štulanović, koji predaje na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, dao je svoje mišljenje o ovom slučaju u emisiji pod nazivom „Istraga sedmice“.
Profesor Štulanović je na početku razgovora objasnio razliku između dva često korištena pojma u ovom kontekstu: vehabizam i selefizam. On naglašava da kao musliman ne može biti označen kao vehabija, ističući da je ovaj termin često korišten od strane ši’itskih zajednica da diskredituju sunitske muslimane, posebno one koji potječu iz Saudijske Arabije. Umjesto toga, on se fokusira na selefizam kao pravac koji se temelji na tradiciji i ne prepoznaje vehabizam kao validnu etiketiranje muslimana.
Govoreći o napadaču iz Bosanske Krupe, Štulanović ga je nazvao “balonjom”, implicirajući da njegov čin nema nikakve veze s pravim učenjem islama. Istakao je kako ovaj mladić nema adekvatno obrazovanje o islamu, s obzirom na to da je samo nekoliko puta pohađao školu Kur’ana, gdje se učio arapski alfabet, što znači da ne zna mnogo o samoj religiji. Profesor se zapitao kako je moguće da neko ko ne zna pravilno izgovoriti bismillu postane stručnjak sposoban za donošenje sudskih odluka o životu i smrti. Ovaj zaključak je posebno zabrinjavajuć, jer implicira da je napadač preskočio sve faze obrazovanja i stekao poziciju koja zahtijeva značajno znanje i odgovornost.
Štulanović je dodatno naglasio da se terorizam često projicira kao fenomen povezan s muslimanima, dok se zaboravlja da se slični zločini često ne nazivaju etiketama koje bi upućivale na religijsku pripadnost. On ističe da je u našoj povijesti bilo mnogo nasilnih akata, poput genocida u Srebrenici, koji nikada nisu nazvani “pravoslavnim terorizmom”. Ova dvostruka mjerila ukazuju na nepravdu prema muslimanima i dodatno otežavaju njihov položaj u društvu.
Osim toga, profesor Štulanović naglašava da su rigidne ideje koje je napadač usvojio najvjerojatnije došle iz internetskog okruženja, gdje se mladi često izlažu ekstremnim uvjerenjima bez pravilnog obrazovanja ili vođenja. Štulanović je uvjeren da Kanurić nema nikakve veze s napadima i da je njegovo ime bespotrebno uključeno u ovu diskusiju. On opisuje Kanurića kao intelektualca koji je cijenjen u svojoj profesiji, a njegova odgojna uloga u porodici i zajednici ukazuje na njegovo posvećenje i odgovornost.
Zaključno, profesor Štulanović apeluje na društvo da prestane sa stereotipizacijom i stigmatizacijom muslimana zbog pojedinačnih zločina koje počine osobe koje nemaju pravo razumijevanje islama. On naglašava da je potrebno razviti kritičko razmišljanje i obrazovanje kako bi se mladi oslobodili utjecaja ekstremnih ideologija. Ova situacija nam jasno pokazuje koliko je važno pružiti podršku pravim učenjima islama, kao i podizanje svijesti o potrebama obrazovanja i prevencije nasilja u zajednici. Samo kroz razumijevanje i obrazovanje možemo se boriti protiv terorizma i njegovih uzroka prenosi hayat
